“Neka se odijeli od zloće svaki koji zaziva ime Gospodnje! … Ako se, dakle, tko očisti od tih govora, bit će posuda za plemenitu upotrebu, posvećena, korisna domaćinu i prikladna za svako dobro djelo.” (2. Timoteju 2,19-21)
Jedinstvo s Kristom ovisi o obnovi uma preko Duha Svetoga. Tako bivamo osnaženi da hodimo u novom životu primajući od Krista oprost za svoje grijehe. Onaj tko ima takvu vjeru koja radi po ljubavi i čisti dušu, očišćeno je sredstvo, posvećeno i spremno da ga Učitelj upotrijebi. “Ja” je mrtvo. …
Sva razjedinjenost, sve sebične misli, riječi i postupci plod su djelovanja bezbožnog duha na um. Pod utjecajem tog duha izgovaraju se riječi koje ne otkrivaju Spasitelja. U srcu nije Krist, nada slave. Oni koji tako žive grešnici su, premda se mogu maskirati u sve. …
Svi koji prihvate Krista krotki su i ponizni u srcu. Krist u njihovom srcu otvara živi izvor vode koja teče u vječni život osvježavajući duše drugih. Životi onih koji jedu kruh života i piju vodu spasenja očišćeni su Božjom milošću. …
Svi neka proučavaju Riječ. Nitko ne treba opteretiti dušu tolikim teretima da ne može proučavati dragocjene pouke koje je Krist dao. …
Božja riječ ne razumije se napola. Kad bi svatko proglasio post za vlastitu dušu proučavajući Božju riječ uz iskrenu molitvu i čitajući samo one knjige koje će mu pomoći da stekne jasniju spoznaju Božje riječi, Božji narod imao bi mnogo više duhovnog zdravlja i snage i mnogo više duhovnog znanja i razumijevanja nego sada. Mi moramo tražiti Boga kako bismo otkrili koliko je dragocjen našoj duši. Trebamo Ga čuvati kao stalnog gosta i pratitelja i nikada se ne smijemo od Njega odvajati.
Biti jedno s Kristom u Bogu prednost je svake duše. Ipak, da bismo to bili, moramo biti krotki i ponizni, poučljivi i poslušni. Zar nećemo biti među onima koji se gorljivo mole i dosljedno primjenjuju vjeru koja radi po ljubavi i čisti dušu? (Letter 75, 21. svibnja 1900., starješini G. A. Irwinu, predsjedniku Generalne konferencije)