Jeremija, Božji vjesnik

“Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino.” (Tužaljke 3,26)
“Među onima koji su se nadali da će obnova pod Jošijinom vladavinom dovesti do trajnog duhovnog preporoda bio je i Jeremija, kojega je Bog u mladosti, u trinaestoj godini Jošijina kraljevanja, pozvao u proročku službu. … U mladom Jeremiji Bog je vidio čovjeka koji će opravdati sveto povjerenje i koji će ostati uz pravdu bez obzira na snagu protivnika. Onaj koji se pokazao vjeran u djetinjstvu, sada je trebao izdržati nevolje kao dobar vojnik križa. ‘Ne govori: Dijete sam!’ naredio je Gospodin svojem izabranom vjesniku. ‘Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim.’ … Jeremija je trebao stajati pred narodom četrdeset godina kao svjedok za istinu i pravdu. U vrijeme neusporedivog otpada trebao je životom i karakterom poslužiti kao uzor služenja jedinome pravom Bogu. Tijekom strašnih opsada Jeruzalema trebao je služiti kao Gospodnji vjesnik.” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 258,259) “Po naravi bojažljiv i spreman na povlačenje, Jeremija je čeznuo za mirom i spokojem života u samoći, kad više neće morati gledati upornu nepopravljivost svojega dragog naroda. Njegovo se srce kidalo od brige zbog posljedica koje će donijeti grijeh. … Iskustva kroz koja je prolazio u danima svoje mladosti i u kasnijim godinama službe, naučila su ga da ‘put čovjeka nije u njegovoj vlasti, da čovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje.’ Naučio je moliti: ‘Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš.’ (Jeremija 10,23.24) Kad je bio pozivan da ispije čašu nevolja i boli, kad je bio u kušnji da u svojem jadu kaže: ‘Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi’, prisjećao se Božjih blagoslova koje je dobivao i pobjedonosno uzvikivao: ‘Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. … Jahve je dio moj’, veli mi duša, ‘i zato se u nj pouzdajem.’” (Isto, str. 265,266)