Brak i obitelj

Kad počinje život?

Razvoj čovjeka počinje odmah nakon oplodnje. On traje deset lunarnih mjeseci ili 280 dana. Začeće je proces, a ne trenutačni događaj. Međutim, čim dođe do začeća, do spajanja ženskog jajašca i muškog spermija u prikladnim uvjetima, moguće je da se jedan ljudski život potpuno razvije. Iz toga proizlazi da život čovjeka, pa tako i njegova prirodna prava, počinju začećem. Nedvojbeno je da to čudesno združivanje muških i ženskih gameta, u trenucima oplodnje, predstavlja život. No, je li to doista i osoba?

Fetus, dijete u majčinoj utrobi od osam tjedana, može se uznemiriti zvukovima, svjetlom i dodirom. Sredinom trudnoće potpuno je razvijeno djetetovo unutarnje uho, zbog čega fetus reagira na širok spektar zvukova. Ugledna audiologinja Michele Clements tvrdi da fetusi najviše vole glazbu Mozarta i Vivaldija. To su pokazali smirenim pokretima i pravilnim otkucajima srca. Rock glazbu, Brahmsa i Bethovena fetusi nisu osobito voljeli, a pokazali su to snažnim gibanjem nogu. “Fetus posve jasno reagira na svjetlosne podražaje. Rukama i nogama može doticati dijelove svojeg tijela, a devet tjedana nakon začeća beba je već dovoljno formirana da savija prste oko predmeta na dlanu svoje ruke … Osjeća i bol.”

Roditelji odgajaju svoje dijete još prije rođenja
Poznat je slučaj djevojčice koja je, čim se rodila, počela neobično vikati čim bi čula očev glas. Prestala bi plakati kad se otac nije više čuo, ali čim je progovorio, nastavila je plakati.

Ispitivali su roditelje. Priznali su da su se tijekom trudnoće često svađali, pri čemu je muž glasno vikao. Ta mala, jadna djevojčica došla je na svijet već sa strahom u svojem malom srcu jer se bojala i strahovala od glasa rođenog oca dok je bila još u majčinoj utrobi.

Dok očekuju dijete, roditelji bi trebali gajiti odnose pune ljubavi. To ne koristi samo majci da se što bolje pripremi za porođaj, već i nerođenom djetetu. Budući da dijete još u majčinoj utrobi može razlikovati visinu i dubinu tonova, svakako može razlikovati i glasove svoje majke i oca. Nerođeno dijete koje tako sluša ljubazne tonove i razgovor svojih roditelja već je, na neki način, “programirano” da zauzme pozitivna gledišta prema drugima.

Zdravstveni problemi tijekom trudnoće mogu nastati i kod majke i kod fetusa. Bolesti očiju mogu nastati između 3. i 10. tjedna trudnoće, bolesti srca između 3. i 15. tjedna, a smetnje u unutarnjim dijelovima uha između 4. i 14. tjedna. Uzroci mogu biti nedostatak vitamina A i D, rendgenske zrake, nesretni slučajevi, krvarenja, nedostaci u prehrani, narkotična sredstva, nesvjestica.

Slavna umjetnica
Mlada žena je žarko željela djecu. Zajedno s mužem odlazila je k liječnicima, uzimala je sve lijekove koji su joj bili preporučeni, a sada se napokon nalazila pred porođajem. S obzirom na neke komplikacije, porođaj je vodio specijalist porodničar. Nije posebno poznavao rodilju, ali je obećao da će joj u svemu pomoći. Pri porođaju je odmah uočio da se dijete, djevojčica, rađa bez lijeve noge. Uzrok tome bili su neki lijekovi. Odjednom je u liječniku nastala borba. Sjetio se, naime, slučaja kad je rođeno dijete sa sličnim nedostacima, a majka, vidjevši svoje novorođenče, od razočaranja i boli je poludjela. U prvi je mah pomislio da je bolje mrtvo dijete nego ovakvo, bez noge, te da bi bilo dovoljno pritisnuti pupčanu vrpcu. Nitko ne bi primijetio, a možda bi se izbjegla drama kao kod one mlade majke koje se sjetio. Međutim, odbacio je takvu pomisao te je djevojčica rođena takva kakva je bila. Majka je bila žalosna i očajna, ali je preboljela bol, pritisnula svoje čedo na grudi i zahvalila Bogu na ispunjenoj želji za djetetom. Bila je pobožna. Smatrala je da joj je i takvo dijete Božji dar što ga joj je Bog dao da se brine za njega u ljubavi.

Dvadeset godina poslije osvanuli su plakati o koncertu slavne violinistice, mlade djevojke koja je gostovala u gradu. Na koncertu je bio i onaj specijalist porodničar. Umjetnica se pojavila, burno pozdravljena, i pred punom dvoranom održala koncert. Dok je izvodila divne klasične melodije uz pratnju orkestra, liječnik je primijetio da ona neznatno hramlje. Razmišljao je o toj djevojci i sjetio se djevojčice koja se rodila bez noge. Nakon prvog dijela koncerta došao joj je čestitati. Kraj nje je stajala njezina majka. Prepoznao ju je i pozvao da je nešto upita. Da, i majka je njega prepoznala. Kako je bio sretan što nije popustio onom prvom dojmu i uskratio život djevojčici! Nije joj smetao onaj nedostatak. Ona i njezina mati uzdale su se u Boga koji nadoknađuje sve nedostatke onima koji se u Njega pouzdaju.


Biblija govori o djetetovom životu prije rođenja

“Izak se obrati Jahvi za svoju ženu, jer je bila nerotkinja. Jahve ga usliša, te njegova žena Rebeka zače. No djeca su se u njenoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: ‘Ako je tako, zašto ću živjeti!’” (Postanak 25,21.22) A psalmist kaže: “Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu … Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.” (Psalam 139,13-16) Bog bira čovjeka još prije njegovog rođenja: “Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije no što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.” (Jeremija 1,4.5)

Nasilni prekid trudnoće (abortus)
“Indukcija porođaja (abortus)”, kaže dr. Kurjak, “provodi se u slučajevima kada bi daljnji razvoj trudnoće ugrozio život, bilo djeteta, bilo majke … Zatim u slučajevima bolesti majke, na primjer kad boluje od šećerne bolesti, krvarenja, raznih srčanih bolesti, težih kroničnih bolesti, akutne infekcije, rubeole, ili u slučajevima silovanja ili incesta.”

U dokumentu komisije o nasilnom prekidu trudnoće dr. Albert S. Whiting izlaže kršćansko gledište o abortusu. Nasilni prekid trudnoće, stoji u njegovom izvještaju, uvijek nosi teške posljedice te se ne smije obavljati bez vrlo ozbiljnih razloga. Kršćani trebaju izražavati sućut s onima koji su donijeli odluku o abortusu te ne smiju zauzeti stav osude. Kao kršćani, želimo biti zajednica vjere koja pruža duhovnu potporu onima koji prolaze kroz krizu kad moraju donositi odluku o prekidu trudnoće.

Premda ne ohrabrujemo nasilne prekide trudnoće, ipak prihvaćamo činjenicu da postoje iznimni razlozi i prilike u kojima se može uzeti u obzir prekid trudnoće. U takvim slučajevima konačna odluka o nasilnom prekidu trudnoće leži u rukama majke i liječnika. Jasne upute o biblijskim načelima i utjecaj Svetoga Duha pomoći će trudnici da donese konačnu odluku.

Kršćansko trpljenje
žena je u svojoj 46. godini života saznala da će opet dobiti dijete. Već je imala odraslu djecu te je ovo bilo doista nepoželjno. K tome, imala je bolesno srce i visok tlak. I u toj životnoj dobi još jedno dijete! Pala joj je na um pomisao da pobaci, što bi bilo moguće i razumljivo. Ali bila je kršćanka, vjerna žena, i odagnala je tu pomisao. Pisala je svojem pastoru iz bolnice:

“Tri tjedna prije vremena došao je na svijet naš sin. Nazvali smo ga Filip, ali je dijete bolesno. Mongoloidno je, ima i srčanu manu. Muž i ja volimo svoje dijete i nadamo se da će ozdraviti. Sad prolazim kroz dolinu suza i tame, ali vjerujem da je Gospodin naš Pastir …”

Tko je tješio ovu majku da je tako mogla pisati? Još smo čuli da je, uza sve, morala trpjeti majčine i svekrvine prijekore. Morala je tješiti muža i podnositi bolne, uvredljive riječi i dobacivanja rodbine i znanaca, čak i braće i sestara u crkvi. Tko je nju mogao tješiti i hrabriti u njezinoj samoći i jadu? Nalazila se u zatvorenom krugu velikog straha i dugog čekanja. Samo se molila Bogu, a kao
uslišenje molitava došlo je ovo teško bolesno dijete. Međutim, ono što je za svu njezinu obitelj i rodbinu bilo nenormalno, za nju je njezino dijete postalo stvorenje na koje je usredotočila svoju majčinsku ljubav namjesto boli.

J.N. Slankamenac

(Znaci vremena 1/2005, Zagreb)

Podijeli