Jutarnji stih

Kaifa

“Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome.” (Joel 2,13)
“Među Hebrejima je postojao običaj da prigodom smrti prijatelja razderu odjeću, ali svećenici se nisu smjeli povoditi za ovim običajem. … Sve što su svećenici nosili moralo je biti cijelo i bez ikakve mane. Tim sjajnim službenim haljinama prikazan je karakter Velikog Uzora, Isusa Krista. Bog nije mogao prihvatiti ništa drugo osim savršenstva u odijevanju i stavu, u riječima i duhu. On je svet i Njegova slava i savršenstvo moraju biti prikazani u zemaljskoj službi. … Smrtni čovjek može razderati svoje srce pokazujući skrušen i ponizan duh. Bog to prihvaća. Ali na svećeničkim haljinama nije se smjela načiniti nikakva poderotina, jer bi to narušilo prikazivanje nebeskih vrijednosti.” (Isusov život, str. 584,585) “Kada je Krist sebe proglasio Sinom Božjim, Kaifa, praveći se da je užasnut, razderao je svoje haljine i optužio Sveca Izraelova za bogohuljenje.” (The S.D.A. Bible Commentary, sv. 5, str, 1104) “On je učinio upravo ono što je Gospodin zapovjedio da se ne čini. Izrekao je presudu Kristu kao bogohulniku, a sam je bio pod Božjom osudom. … Svećenička odjeća koju je razderao da bi ostavio snažan dojam na narod i pokazao da se zgražava nad grijehom bogohuljenja pokrivala je srce ispunjeno pokvarenošću.” (Isto, str. 1105) “Koliko se pravi Veliki svećenik razlikovao od nepoštenog i pokvarenog Kaife! Krist je stajao pred nepoštenim velikim svećenikom, čist i neporočan, bez trunke grijeha. Krist je žalio zbog prijestupa svakog ljudskog bića. On je ponio čak i Kaifinu krivnju, iako je poznavao licemjerje koje je počivalo u njegovoj duši dok je pretvarajući se razderao svoju odjeću. Krist nije razderao svoju, Njegova duša je bila razderana. Njegova odjeća u obliku ljudskog tijela bila je razderana dok je On, nositelj grijeha cijelog ljudskog roda, visio na križu.” (Isto) “Mnogi koji danas tvrde da su kršćani izlažu se opasnosti time što razdiru svoju odjeću i izvana pokazuju pokajanje, dok im srce ostaje tvrdo i nepokoreno. Zato mnogi i dalje griješe u svojem kršćanskom životu. Samo izvanjsko pokazivanje žalosti je pogrešno. Takvo pokajanje nije ‘spasonosno obraćenje’ (2. Korinćanima 7,10).” (Isto, str. 1104,1105)


Komentiraj