„A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže.“ (Hebrejima 11,6)
Kada u pokajanju i vjeri prihvatimo Krista za svojeg Spasitelja, Gospodin nam oprašta naše grijehe i odustaje od kazne za kršenje Zakona. Grešnik tada stoji pred Bogom kao pravedna osoba, uživa naklonost Neba i preko Svetoga Duha održava zajedništvo s Ocem i Sinom. Međutim, tada treba obaviti još jedno djelo, djelo koje se brzo razvija. Duša treba biti posvećena istinom. I to se također postiže vjerom. Doista, samo Kristovom milošću koju primamo vjerom, moguće je preobraziti karakter.
Važno je da jasno shvatimo narav vjere. Ima mnogo onih koji vjeruju da je Krist Spasitelj svijeta, da je Evanđelje istinito i da otkriva plan spasenja, ali nemaju spasonosnu vjeru. Oni su intelektualno osvjedočeni u istinu, ali to nije dovoljno; da bi se opravdali, grešnici moraju imati vjeru koja Kristove zasluge primjenjuje u njihovom životu. Čitamo da i đavoli »vjeruju i dršću«, ali im njihovo vjerovanje ne donosi opravdanje, kao što ni onima koji izražavaju samo intelektualno slaganje s biblijskim istinama njihovo vjerovanje neće osigurati blagoslove spasenja. Njihovo vjerovanje ne doseže životno važan stupanj jer istina ne obuzima njihovo srce niti preobražava njihov karakter.
U istinskoj, spasonosnoj vjeri nastaje povjerenje u Boga oslanjanjem na veliku Žrtvu pomirnicu koju je prinio Božji Sin na Golgoti. Opravdani vjernik u Kristu gleda svoju jedinu nadu u Izbavitelju. Vjerovanje može postojati i bez povjerenja, ali oslanjanje rođeno iz povjerenja ne može postojati bez vjere. Svi grešnici koji su stekli spoznaju o spasonosnoj Kristovoj sili, pokazivat će to povjerenje u sve većoj mjeri što više budu napredovali u svojem iskustvu. …
Apostolove riječi osvjetljavaju spoznaju o tome što znači istinska vjera. On kaže: „Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Jer vjera postiže pravednost, a priznanje usta spasenje.“ (Rimljanima 10,9.10) Vjerovati srcem više je nego biti osvjedočen, više nego pristati uz istinu. Ova vjera je iskrena, ozbiljna i pokreće osjećaje duše; to je vjera koja djeluje preko ljubavi i čisti srce. (Signs of the Times, 3. studenoga 1890.)