“Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.” (Psalam 46,2)
Godine 1992. održavali smo dva mjeseca seminar iz Otkrivenja u jednom selu na sjeveroistoku Konga. Seminar je bio vrlo dobro posjećen i mnogi ljudi su kupili naše knjige. Na kraju seminara crkveni starješine organizirali su krštenje. Među onima koji su čitali naše knjige i odlučili se krstiti bile su tri mlade žene. To je izazvalo veliku uzbunu u njihovim obiteljima jer su neki njihovi rođaci bili protiv njihovog krštenja. Mlade žene su, međutim, ostale čvrste u svojoj odluci i tvrdile da su spremne za krštenje.
U večernjim satima uoči krštenja rodbina je održala obiteljski sastanak koji je obuhvaćao i osobe iz društvene zajednice u kojima su živjele obitelji. Potajno sam prisustvovala tom sastanku i slušala njihove planove. Odlučili su nekim mladim ljudima dati alkohola i drugih droga, kao što je marihuana i slične. Otići će zatim na rijeku s bičevima, i čim mlade žene budu trebale biti krštene, ti mladići će skočiti, početi šibati prisutne i izazvati takvu zabunu da će se krštenje morati prekinuti. Rekla sam pastoru i starješinama za njihove planove, pa smo ih iznijeli pred Gospodina u molitvi tražeći od Njega da se On umiješa, a zatim smo napravili svoj plan.
Tri mlade žene će otići do rijeke drugim putem i đakonice će ih sakriti od pogleda prusutnih ljudi. Također smo odlučili da će se one krstiti posljednje. Prilikom obreda krštenja pastor je iznio kratku poruku, a zatim su izgovoreni krštenički zavjeti. Zatim je nakon molitve ušao u vodu sa sedam pristupnika, dok su tri djevojke ostale sakrivene. Mladići, pod utjecajem droga i alkohola, čekali su na obali rijeke. Nakon što je peta osoba bila krštena, iznenada je počela lijevati kiša, tako da su mnogi od onih koji su promatrali obred potražili zaklon. Čak su i mladi ljudi koji su željeli izazvati probleme pobjegli. Pastor je nastavio s krštavanjem bez obzira na kišu. Krstio je sve pristupnike. Samo nekolicina nas ostala je na rijeci da prisustvuje cijelom događaju. Nakon toga, kad smo već napuštali obalu rijeke, bili smo zapanjeni spoznajom da je kiša padala samo u krugu od nekoliko metara na mjestu na kojem smo stajali. Tlo oko nas bilo je suho. Bog je učinio čudo da bi omogućio da se krštenje može nesmetano odvijati!
Odlazili smo s tog mjesta hvaleći Boga za Njegovu čudesnu intervenciju. Da, u svim područjima našeg života “Bog nam je utočište i sila, pomoćnik, koji se u nevoljama brzo nalazi”.
Salita Lusenge Kabwe, Demokratska Republika Kongo