Jutarnji stih

Kolporter početnik, drugi dio

“Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.” (Psalam 139,9.10)

Kad sam pokucao na vrata, začuo sam strašan lavež psa koji je očito bio spreman za napad! Zatim su se vrata otvorila. Moćnim skokom pas je projurio pokraj mene u dvorište u mahnitoj potrazi za mnom. Ja sam se na najkraći način u cijelom svojem dotadašnjem životu predstavio, žena me je zgrabila za ruku, uvukla unutra i brzo zatvorila vrata za mnom. Drhtavim sam je glasom upitao: “Grize li vaš pas?” Odgovorila je: “Da, upravo sam vas zbog toga povukla unutra – jako je oštar!”

U sigurnosti kuće upoznao sam se s Emily i njezino troje djece. Nakon općenitog razgovora, upitao sam Emily mogu li im pokazati uzorke dječjih knjiga koje sam ponio. Krenuo sam za njom u drugu prostoriju gdje sam mogao izložiti sve svoje publikacije, a oni su svi sjeli da me slušaju. Nasred tepiha u sredini sobe postavio sam svoje knjige i objasnio sve njihove prednosti. Odjednom je Emily zaplakala. Zastao sam i upitao je jesam li rekao nešto pogrešno.”Oh, ne”, odgovorila je. “Mogu li vam kako pomoći?” upitao sam je. “Slušam vas s oba uha.”

Emily mi je rekla da ju je prethodne večeri muž s kojim je bila u braku trinaest godina ostavio i otišao s drugom ženom. Pokušao sam je utješiti i pozvao je da dopusti Isusu da joj pomogne u ovoj situaciji. Rekla mi je da je u mladosti bila kršćanka, pa sam je upitao bi li ona i djeca kleknuli sa mnom da se pomolimo. Vjerovao sam da je moja prisutnost dio Božjeg plana i da joj On želi pomoći u ovoj krizi.

Kad smo kleknuli, prvo sam otpjevao pjesmu “Služit ću Tebi”, a zatim sam se pomolio. Kad sam pozvao Emily da se ona moli, trebali ste čuti prelijepe riječi koje je uputila Bogu! Kad je završila, skočila je kao da je imala opruge u cipelama. I dalje je bila uplakana, ali je sada bila nasmijana! Sada je imala nadu! Sveti Duh ju je tu, na licu mjesta, promijenio. Kakvo čudo!

Emily je naručila mnogo knjiga i ja sam obećao da ću se vratiti i pomoći joj u proučavanju Biblije. Kada je došlo vrijeme da odem, rekao sam: “Emily, kako mogu izići a da ne naiđem na vašeg psa?” Ona je rekla: “Stanite iza vrata. Kad ih otvorim, pas će vas odmah otići tražiti u dnevnu sobu, a vi u međuvremenu brzo klisnite van i zatvorite vrata.”

Tako smo i učinili – i tjedan za tjednom zajedno smo proučavali Bibliju. Tijekom svih mojih posjeta, pas me nijednom nije pronašao! A nakon proučavanja Emily i njezina djeca su se krstili i pridružili Adventističkoj crkvi.

Slava Bogu!

John Silvestri, SAD


Komentiraj