Brak i obitelj

Kontrola rađanja – Adventistička izjava o koncenzusu

Znanstvene tehnologije danas omogućuju veću kontrolu nad čovjekovom plodnosti i reprodukcijom no što je to bilo ranije moguće. Ove tehnologije uvelike smanjuju mogućnost da spolni odnos bude povezan s očekivanjem trudnoće i rođenja djeteta. Kršćanski bračni parovi imaju mogućnost kontrole oplođivanja što je stvorilo mnoga pitanja s dalekosežnim vjerskim, medicinskim, društvenim i političkim posljedicama. Zahvaljujući novim mogućnostima pojavile su se prilike i koristi, kao i pitanja i nedostaci. Nužno je razmotriti niz moralnih problema. Kršćani koji na kraju moraju donijeti osobne odluke po ovim pitanjima, moraju biti informirani kako bi odluke bile utemeljene na biblijskim načelima.

Među problemima koji zahtijevaju razmatranje je pitanje prikladnosti čovjekova miješanja u prirodne biološke procese ljudske reprodukcije. Ako je neka intervencija prikladna, moraju se postaviti dodatna pitanja o tome što će se, kada i kako učiniti. Drugi s tim povezani problemi su:

  • mogućnost povećanja spolnog nemorala koji dostupnost i uporaba metoda kontrole rađanja mogu promicati;
  • problemi dominacije spola s obzirom na seksualne prednosti i stečena prava kako kod žena tako i kod muškaraca;
  • društveni problemi, uključujući pravo društva da zlorabi osobnu slobodu u interesu društva kao cjeline i teret ekonomske i obrazovne podrške za one sa slabijim mogućnostima te
  • problemi uprave s obzirom na porast broja stanovnika i uporabu prirodnih resursa.

Izjava o moralnim elementima vezanim uz kontrolu rađanja mora biti postavljena u širem kontekstu biblijskog učenja o seksualnosti, braku, roditeljstvu i dragocjenosti djece – uz razumijevanje međusobne povezanosti ovih problema. Uz svijest da unutar Crkve postoje raznolika mišljenja, ovdje su iznesena sljedeća biblijski utemeljena načela kojima je cilj uputitie i voditi u donošenju odluke.

1. Odgovornost upravljanja. Bog je stvorio ljudska bića na svoju sliku, muško i žensko, sa sposobnošću da misle i donose odluke (Iz 1,18; Još 24,15; Pnz 30,15-20). Bog je ljudima povjerio da vladaju Zemljom (Post 1,26.28). Ovo zahtijeva nadgledanje i brigu o prirodi. Kršćanska upraviteljska služba također zahtijeva preuzimanje odgovornosti za ljudsku prokreaciju. Kao jedna od značajki ljudske naravi kojom pojedinac treba upravljati, seksualnost treba biti izražena u skladu s Božjom voljom (Izl 20,14; Post 39,9; Lev 20.10-21; 1 Kor 6,12-20).

2. Cilj rađanja. Produživanje ljudskog roda jedan je od ciljeva čovjekove seksualnosti (Post 1,28). Premda se može reći da je cilj braka uglavnom stvaranje potomaka, Sveto pismo nigdje ne prikazuje rađanje kao obvezu svakog bračnog para kako bi ugodio Bogu. Međutim, božansko otkrivenje smatra djecu vrlo vrijednom i ističe radost koju mogu doživjeti roditelji (Mt 19,14; Ps 127,3). Rođanje i odgajanje djece pomaže roditeljima da razumiju Boga i razviju sućut, brižnost, poniznost i nesebičnost (Ps 103,13; Lk 11,13).

3. Sredstvo ujedinjenja. Seksualnost služi i kao Bogom određeno sredstvo ujedinjenja u braku i treba je razlikovati od cilja rađanja (Post 2,24). Seksualnost u braku treba obuhvaćati radost, zadovoljstvo i uživanje (Prop 9,9; Izr 5,18.19; Pjesma 4,16;5,1). Božja je namjera da bračni parovi održavaju stalnu seksualnu zajednicu odvojenu od rađanja (1 Kor 7,3-5), zajednicu koja osnažuje veze i štiti bračnog druga od neumjesne veze s osobom koja nije njegov bračni drug (Izr 5,15-20; Pjesma 8,6.7). U Božjem planu intimni spolni odnosi nisu određeni samo u svrhu začeća. Sveto pismo ne brani bračnim parovima da uživaju u spolnim odnosima uz preduzimanje mjere za sprečavanje trudnoće.

4. Sloboda izbora. Prigodom stvaranja – i ponovno zahvaljujući Kristovom otkupljenju – Bog je ljudskim bićima dao slobodu izbora i od njih očekuje da je koriste odgovorno (Gal 5,1-13). Prema božanskom planu muž i žena predstavljaju određenu obiteljsku jedinku, s tim što su oboje slobodni i odgovorni da zajednički donose odluke o svojoj obitelji (Post 2,24). Oženjeni partneri trebaju imati obzira jedan prema drugome u donošenju odluka vezanih uz kontrolu rađanja, spremni da vode računa o potrebama drugoga kao i o svojima (Fil 2,4). Za one koji odluče imati djecu, odluka za rađanje nije bez ograničenja. Njihova odluka mora počivati na nekoliko čimbenika, uključujući sposobnost da su u stanju brinuti za potrebe djece (1. Tim 5,8); tjelesno, duševno i duhovno zdravlje majke i drugih njegovatelja (3 Iv 2; 1 Kor 6,19; Fil 2,4; Ef 5,25); društvene i političke prilike u kojima će se djeca roditi (Mt 24,19) te kvalitetu života i dostupne globalne resurse. Mi smo upravitelji Božjeg stvaranja i stoga moramo gledati iznad vlastite sreće i želja, vodeći računa o potrebama drugih (Fil 2,4).

5. Prikladne metode za kontrolu rađanja. Moralne odluke o izboru i upotrebi različitih sredstava za kontrolu rađanja moraju poteći iz razumijevanja kakve bi bile njihove moguće posljedice po tjelesno i duševno zdravlje, način na koji ona djeluju i troškove koje podrazumijevaju. Različite metode kontrole rađanja – uključujući metode stvaranja prepreka, spermicide i sterilizaciju – sprečavaju oplodnju i moralno su prihvatljive. Neke druge metode kontrole rađanja mogu spriječiti ovulaciju, mogu spriječiti sjedinjenje jajašca sa spermatozoidom (oplodnja) ili čak spriječiti da se već oplođeno jajašce implantira. Zbog nesigurnosti kako će funkcionirati u pojedinom slučaju, one mogu biti moralno sumnjive za one koji vjeruju da zaštićeni ljudski život počinje oplodnjom. Međutim, pošto se većina oplođenih jajašca prirodno ne uspijeva implantirati ili se izgubi nakon implantacije, čak i onda kad se ne koriste metode kontrole rađanja, hormonalne metode kontrole rađanja i IUD, koje predstavljaju sličan proces, mogu se smatrati moralno prihvatljivima. Pobačaj, namjeran prekid već postojeće trudnoće, nije moralno prihvatljivo sredstvo kontrole rađanja.

6. Zlouporaba kontrole rađanja. Premda sve veća mogućnost upravljanja plodnošću i zaštite od spolno prenosivih bolesti može biti korisna za mnoge bračne parove, moguće je zloporabiti kontrolu rađanja. Na primjer, oni koji se upuštaju u prebračne i vanbračne spolne odnose mogu se spremnije prepustiti takvom ponašanju jer imaju na raspolaganju metode za kontrolu rađanja. Uporaba takvih metoda, da bi se zaštitio spolni odnos izvan braka, može smanjiti rizik od prenošenja spolnih bolesti i/ili trudnoće. Međutim, spolni čin izvan braka je štetan i nemoralan, bez obzira bio ovaj rizik umanjen ili ne.

7. Držimo na umu spasenje. Dostupnost metoda za kontrolu rađanja čini još nužnijom potrebu za obrazovanjem u pogledu seksualnosti i moralnosti. Manje truda treba ulagati u osuđivanja a više u podučavanje i pozitivno djelovanje kako bi svaki pojedinac bio izložen snažnom utjecaju Svetog Duha.

Ova je izjava prihvaćena tijekom godišnjeg zasjedanja Izvršnog odbora Generalne konferencije u srijedu, 29. rujna 1999. u Silver Springsu, saveznoj državi Maryland u SAD-u.

Podijeli