Jutarnji stih

Korisna lomača

“I mnogi su obraćenici dolazili da priznaju i otkriju svoja vračarska djela. A mnogi od onih koji su se bavili vračanjem donosili su knjige te ih spaljivali naočigled sviju.” (Djela 19,18.19)
“Spaljivanjem vračarskih knjiga efeški su obraćenici pokazali da se sada gnušaju onoga u čemu su nekad uživali. Magijom su posebno vrijeđali Boga i dovodili u opasnost svoje duše; sad su upravo prema magiji pokazali takvo negodovanje. … Da su zadržali ove knjige, učenici bi se izložili kušnji; da su ih prodali, izložili bi druge kušnji. Oni su se odrekli kraljevstva tame i nisu oklijevali uništiti njegovu moć bez obzira na žrtvu. Tako je istina trijumfirala nad ljudskim predrasudama i ljubavi prema novcu. Ovim očitovanjem Kristove snage izvojevana je velika pobjeda za kršćanstvo u samoj utvrdi praznovjerja. Glas o onome što se zbilo proširio se dalje nego što je Pavao bio svjestan. Vijesti iz Efeza nadaleko su se pronosile i tako je Kristovo djelo dobilo snažan poticaj. Ovi su prizori ostali ljudima u živom sjećanju dugo nakon što je apostol završio svoje djelo i bili su sredstvo zadobivanja obraćenika za Evanđelje. Naivno se pretpostavlja da je pogansko praznovjerje nestalo pred civilizacijom dvadesetog stoljeća. Ali Božja riječ i neoborive činjenice pokazuju da se ljudi danas bave vračanjem kao i u ono vrijeme. Drevni sustav vračanja u biti je isti kao onaj koji danas poznajemo kao suvremeni spiritizam. Sotona nalazi pristup tisućama umova prikrivajući se pod krinkom pokojnih prijatelja. … Ono što su bili vračevi u pogansko doba, to su danas spiritistički mediji, vidovnjaci i proricatelji sreće. Kad bi se mogao podići veo ispred naših očiju, vidjeli bismo kako zli anđeli rabe sve svoje umijeće da prevare i unište. Gdje god postoji utjecaj koji ljude navodi da zaborave na Boga, tu Sotona koristi svoju očaravajuću moć. … Božji narod danas treba prihvatiti apostolov savjet efeškoj crkvi: ‘I ne budite sudionici u besplodnim djelima tame, već ih radije razotkrivajte!’ (Efežanima 5,11)” (Djela apostolska, str. 181,182)


Komentiraj