Kraljevska povorka

8. 02. 2013.

“Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.” (Zaharija 9,9)

Pet stotina godina prije Kristova rođenja, prorok Zaharija je tako pretkazao dolazak Kralja u Izraelu. … Krist se za kraljevski ulazak pridržavao hebrejskog običaja. … Čim su Ga postavili na magare, odjeknuo je glasan pobjedonosni poklik. Mnoštvo Ga je pozdravljalo kao Mesiju, kao svojega Kralja. … Nisu mogli povesti pobjedonosnu povorku nikakvim kraljevskim zastavama, već su sjekli široke palmine grane, simbol pobjede same prirode, i njima mahali visoko, glasno kličući i pjevajući slavopoje. …
Nikada ranije u svom zemaljskom životu Isus nije dopustio mnoštvu takvo javno pokazivanje raspoloženja. On je jasno predvidio rezultat. To će Ga odvesti na križ. Međutim, Njegova namjera bila je da se tako javno predstavi kao Otkupitelj. Želio je usmjeriti pozornost na žrtvu koja treba okruniti Njegovo poslanje za pali svijet. …
Nikada ranije svijet nije vidio takvu pobjedonosnu povorku. Ona nije bila slična povorkama čuvenih zemaljskih osvajača. U ovoj povorci nije bilo tužnih zarobljenika, kao trofeja kraljevskog junaštva. Ali oko Spasitelja bili su slavni trofeji Njegova djela ljubavi za grješnog čovjeka. Bili su to robovi koje je On izbavio od sotonske sile, koji su slavili Boga za svoje oslobođenje. Povorku su vodili slijepi kojima je povratio vid. Nijemi kojima je razriješio jezik klicali su najglasnije hosana. Hromi koje je izliječio poskakivali su radosni. … Lazar, čije se tijelo već počelo raspadati u grobu, ali koji se sad radovao u snazi i slavnoj muževnosti, vodio je životinju na kojoj je Spasitelj jahao. …
Taj prizor pobjedničke povorke odredio je sam Bog. Nju je prorekao prorok, i čovjek je bio nemoćan promijeniti Božju namjeru. (Isusov život, str. 466—570)
Svećenici i farizeji pokušavali su svijetu uskratiti sjajne zrake slave Sunca Pravednosti, ali bez uspjeha, baš kao što ne bi mogli Zemlji uskratiti sjajno lice Sunca. Usprkos njihovom protivljenju, narod je priznao Kristovo kraljevstvo. (3SP 15)