Krist je dokazao da možemo držati zapovijedi

“Ako si zaista Sin Božji, naredi da ovo kamenje postane kruh.” (Matej 4,3)
Da Njegova božanska narav nije bila zaogrnuta ljudskom, Krist se ne bi mogao povezati s ovim palim rodom i postati njegov Otkupitelj. Da bi nas doista mogao spasiti, morao se upoznati sa snagom svih naših kušnji, morao je proći kroz sve ispite i nevolje kroz koje smo i mi pozvani da prolazimo. … Sotona, moćni neprijatelj zbačen s Neba, dugo je tvrdio da ima vlast nad Zemljom. Međutim, Krist ga je došao poraziti kako bismo i mi mogli božanskom milošću izvojevati pobjedu nad neprijateljem duša. Stojeći na čelu čovječanstva, Krist je savršenom poslušnošću pokazao svemiru da ljudska bića mogu vršiti Božje zapovijedi. U svakoj prigodi — u dobru i u zlu — bez obzira na to je li bio prihvaćen ili odbačen, je li se nalazio na svadbenoj svečanosti ili u pustinji gdje je trpio napade gladi, Krist je ostao vjeran svakoj odredbi Božjeg zakona i pružio nam primjer savršenog života. Izdržao je svaku teškoću koja pogađa siromašne i unesrećene. Podnosio je umor i glad ne učinivši grijeh. On poznaje svaku teškoću u kojoj se možemo naći. Od djetinjstva do zrelog doba On je polagao ispit poslušnosti. Kada je otišao u pustinju da bude kušan, bio je vođen Duhom Božjim. On nije prizivao kušnju. Pošao je u pustinju da bi bio sam, da bi razmišljao o svojem poslanju i djelu. Postom i molitvom trebao se pripremiti za krvlju poprskanu stazu kojom je morao proći. Ali Sotona je znao kamo se Spasitelj uputio i pomislio da je to najbolji trenutak da Mu priđe. Slab i omršavio od gladi, umoran i iscrpljen duševnom patnjom, Kristovo “je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka” (Izaija 52,14). Sada se Sotoni ukazala prilika. Sada je pomislio da bi mogao nadvladati Krista. Prva kušnja ticala se apetita. Kao odgovor na molitvu, Spasitelju je prišao netko u obličju anđela s Neba tvrdeći da ga Bog šalje da objavi kako je Kristov post završen. Spasitelj je obnevidio od gladi. U trenutku kada se Sotona iznenada pojavio pred Njim, On je žudio za hranom. Pokazujući prema kamenju koje je bilo razbacano po pustinji i podsjećalo na hljebove kruha, kušač je rekao: “Ako si zaista Sin Božji, naredi da ovo kamenje postane kruh.” (Matej 4,3) (Manuscript 155, 1902.; Sermons and Talks, 217, 218)