“Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.” (Luka 23,46)
Bezgrešni Božji Sin visio je na križu. Njegovo tijelo bilo je izmrcvareno bičevanjem; te ruke koje su tako često bile ispružene da blagoslove, prikovane su za drvenu gredu; kraljevska glava ranjena je krunom od trnja; s drhtavih usana otimao se uzvik boli. Sve što je pretrpio — kapi krvi koje su tekle s Njegove glave, Njegovih ruku i Njegovih nogu, samrtne muke koje su lomile Njegovo tijelo i neiskazana bol koja je ispunjavala Njegovu dušu zato što je Otac skrio svoje lice — jasno objavljuje svakom djetetu ljudske obitelji: Za tebe je Božji Sin pristao nositi taj teret krivnje; zbog tebe je raskopao kraljevstvo smrti i otvorio vrata raja. On koji je utišao divlje valove i hodao po uzburkanom jezeru, koji je učinio da đavoli dršću a bolest bježi, koji je otvarao oči slijepima i pozivao umrle u život — prinio je sebe kao žrtvu na križu, a sve to iz ljubavi prema tebi. On, koji je ponio grijehe i izdržao gnjev božanske pravde, učinjen je grijehom zbog tebe.
Utihnuli promatrači iščekivali su kraj ovog užasnog prizora. Sunce je ponovno zasjalo, ali križ je još uvijek bio obavijen tamom. Svećenici i poglavari pogledali su prema Jeruzalemu, i gle: gust oblak spustio se na grad i judejske ravnice. Sunce Pravde, Svjetlost svijeta, uskratilo je svoje zrake nekad omiljenom gradu Jeruzalemu. Žestoke munje Božjega gnjeva bile su upravljene na osuđeni grad.
Iznenada se tama podigla s križa i jasnim glasom koji je poput truba odjeknuo kroz sve što je stvoreno, Isus je povikao: “Svršeno je!” “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.” Svjetlost je okružila križ, a Spasiteljevo lice je poput Sunca zasjalo slavom. Priklonio je glavu na grudi i umro.
Usred užasnog mraka, prividno napušten od Boga, Krist je ispio do dna čašu ljudskog jada. U tim užasnim trenucima oslanjao se na dokaze o Očevom prihvaćanju koji su Mu dotada dani. Poznavao je karakter svojega Oca; razumio je Njegovu pravdu, Njegovu milost i Njegovu veliku ljubav. Vjerom se oslanjao na Onoga koga je uvijek s radošću slušao. A kad se u potpunoj pokornosti predao Bogu, povukao se osjećaj gubitka Očeve naklonosti. Krist je vjerom izvojevao pobjedu. (Isusov život, str. 627)