„Ja sam pravi trs, i moj je Otac vinogradar.“ (Ivan 15,1)
Oni koji žele ići za Kristom, moraju vjerovati u Njega; moraju otvoriti svoje srce i primiti Ga kao stalnog gosta. Oni moraju prebivati u Kristu kao što loza prebiva na živom trsu. Između stabla i grane postoji životno jedinstvo; isti rod pojavljuje se na grani kao i na drvetu. Na isti će način Gospodin djelovati preko ljudskog oruđa koje se sjedinjuje s Isusom Kristom. Oni koji se trajno oslanjaju na Krista, imat će, slično Henoku, svijest o trajnoj Božjoj prisutnosti. Zašto ima tako mnogo onih koji se osjećaju nesigurno, koji sebe smatraju siročadi? – To je zato što ne njeguju vjeru u dragocjeno obećanje da je Isus ponio njihove grijehe! Upravo je zbog onih koji su prestupili Zakon Isus uzeo ljudsku narav, postao sličan nama, da bismo mi mogli steći vječni mir i sigurnost. Mi imamo Zagovornika na nebesima i onaj tko Ga prihvati kao svojega Spasitelja, neće biti ostavljen da kao siroče nosi prokletstvo svojih grijeha.
Svakog dana moramo njegovati vjeru, svakog dana razmišljati o Onome koji je preuzeo naš slučaj, koji je milostivi i vjerni Veliki svećenik: „budući da je sam trpio i bio kušan“ – ne samo u nečemu, već u svemu u čemu smo mi kušani – „može pomoći onima koji stoje u kušnji“ (Hebrejima 2,18). „Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima.“ (Hebrejima 4,15) Čak i sada, na Nebu, On je pogođen našim nedaćama i kao živi Spasitelj, kao brižni Zagovornik, On posreduje za nas.
Svakog dana moramo pokazivati vjeru; i dok je pokazujemo, ta vjera svakog dana mora rasti jer shvaćamo da nas On nije samo otkupio, već i ljubio, i oprao od grijeha svojom krvlju, učinio od nas kraljeve i svećenike Bogu i Ocu. (The Youth’s Instructor, 18. listopada 1894.)