„Bijaše na svijetu, i svijet postade po njemu, a svijet ga ne upozna.“ (Ivan 1,10)
Apokrifi Novoga zavjeta pokušavaju popuniti prazninu koja se javlja u Pismu o ranim godinama života Isusa Krista maštovitim prikazima Njegovog djetinjstva. Njihovi pisci opisuju sjajne događaje i čuda kojima je navodno bio obilježen Njegov život i po kojima se razlikovao od ostale djece. Oni objavljuju izmišljene priče i isprazna čuda za koja govore da ih je činio, pripisujući Kristu besmisleno i nepotrebno pokazivanje Njegove božanske moći i lažno prikazujući Njegov karakter time što Mu pripisuju osvete i nestašluke koji graniče s okrutnošću i izrugivanjem.
Koliko se oštro razlikuje Kristov život zapisan u evanđeljima, blistav u svojoj prirodnoj jednostavnosti, od tih besmislenih priča i izmišljenih bajki! One uopće nisu u skladu s Njegovim karakterom. Puno više nalikuju na napisane romane koji nemaju nikakvog oslonca u istini, jer su likovi opisani u njima proizvod ljudske mašte.
Kristov život izdvajao se od uobičajenog života ostale djece. Njegova moralna snaga karaktera i Njegova čvrstina uvijek su Ga navodili da ostane vjeran svojem razumijevanju dužnosti i načelima pravde od kojih Ga nikakva pobuda, ma koliko bila snažna, nije mogla odvratiti. Novac ili zadovoljstvo, odobravanje ili kritika nisu Ga mogli kupiti niti pridobiti da pristane na neko zlo djelo. Bio je jak kad se odupirao kušnji, mudar kad je otkrivao zlo, čvrst kad je bila riječ o Njegovim uvjerenjima. …
Njegova mudrost bila je velika, ali dječačka, i povećavala se s godinama. Njegovo djetinjstvo imalo je neku čudnu nježnost, izrazitu ljupkost. Njegov karakter bio je pun ljepote i neokaljanog savršenstva. …
Došavši na Zemlju, Veličanstvo Neba oplemenilo je put poslušnosti time što se ponizilo i postalo malo dijete živeći jednostavno i prirodno kao što djeca i trebaju živjeti pokoravajući se ograničenjima i odricanjima, dajući mladima primjer vjerne marljivosti, pokazujući im svojim životom da su tijelo i duša u skladu s prirodnim zakonima. …
Iako djeca žive u grešnom svijetu, ne moraju se pokvariti pod utjecajem poroka. Ona mogu biti sretna i zaslugom Isusa Krista na kraju dostići Nebo. (Youth’s Instructor, ožujak 1872.)