Krist najbolje zna kako nam može pomoći da pobijedimo

“Boj se Jahve, Boga svoga; njemu iskazuj štovanje.” (Ponovljeni zakon 6,13)
Mi ne trebamo upućivati molitve Bogu da bismo provjerili hoće li On ispuniti svoju riječ, već zato što će je ispuniti, niti da bismo se uvjerili da nas ljubi, već zato što nas ljubi. “Ponovo ga odvede đavao na goru vrlo visoku. … ‘Sve ću ti ovo dati ako padneš ničice te mi se pokloniš.’” (Matej 4,8.9) Bio je to vrhunac Sotoninih napora. On je u ovaj pokušaj uložio svu svoju zavodljivu silu. Bila je to opsjena zmije. Svu svoju moć da opčini Sotona je primijenio na Krista u nastojanju da Ga navede da svoju volju pokori njemu. Ali Krist se u svojoj slabosti uhvatio za Boga. Božanstvo je bljesnulo kroz ljudsku narav. Krist se otkrio kao Zapovjednik Neba, a Njegove riječi bile su riječi Onoga koji ima svu vlast. “Odstupi, sotono,” rekao je, “jer je pisano: ‘Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom služi!’” (Matej 4,10) Sotona je doveo u sumnju činjenicu da je Isus Božji Sin. Međutim, kada mu je rečeno da se udalji, dobio je dokaz koji nije mogao poreći. Nije imao silu da se odupre toj zapovijedi. Ponižen, kipeći od bijesa, morao se povući iz prisutnosti Otkupitelja svijeta. Kristova pobjeda bila je isto tako potpuna kao i Adamov poraz. Krist je znao za dugogodišnju borbu koju će ljudi u budućnosti voditi sa svojim prepredenim neprijateljem. Stoga On pruža utočište svima koji se u trenutku kušnje pozovu na Njega. Kušnje i ispiti doći će na svakoga od nas, ali neprijatelj nas ne mora poraziti. Naš Spasitelj je pobijedio u naše ime. Sotona nije nepobjediv. Iz dana u dan on prilazi onima koji se kušaju nastojeći svojim lukavstvima zadobiti vlast nad njima. Njegova moć optuživanja je velika i na taj način on zadobiva više pobjeda nego bilo čime drugim. Krist je bio kušan da bi znao kako može pomoći svakoj duši koja će poslije biti kušana. Kušnja nije grijeh. Grijeh je u popuštanju. Duši koja se oslanja na Krista kušnja donosi pobjedu i veću snagu. Krist je spreman oprostiti svima koji Mu prilaze priznajući svoje grijehe. Duši koja se bori s kušnjom upućene su riječi: “Ili u moje nek’ dođe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom!” (Izaija 27,5) Hvala Bogu što imamo takvog Velikog svećenika koji može suosjećati s našim slabostima, jer je u svemu bio iskušan kao i mi (vidi Hebrejima 4,15). (Manuscript 113, 1902.)