Krist nije ulazio u raspravu sa Sotonom

“Dok jak čovjek, dobro naoružan, čuva svoj dvor, sigurno je imanje njegovo.” (Luka 11,21)
On [Sotona] se rugao pomisli da bi Krist, Veličanstvo Neba, mogao biti ostavljen u pustinji da pati od gladi. Zar bi se Bog tako ponio prema svojem Sinu? Zar bi Ga ostavio u pustinji punoj zvijeri, bez hrane, bez društva, bez utjehe? On vješto podmeće misao kako Bog uopće nije htio da se Njegov Sin nađe u takvom položaju. … Riječi koje su se čule s Neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao” (Matej 3,17), još uvijek su odzvanjale u Sotoninim ušima. Ipak je Krista odlučio navesti da posumnja u to svjedočanstvo. Te Božje riječi bile su za Krista potvrda Njegove božanske misije. … Sotonina namjera bila je da Ga navede da ipak posumnja u njih. Sotona je znao da bi mu pobjeda u čitavom tom sukobu bila osigurana samo ako bi uspio poljuljati Kristovo povjerenje u Boga. Tada bi Ga mogao svladati. Nadao se da će u trenutku potištenosti i teške gladi Krist izgubiti vjeru u svojeg Oca i učiniti čudo u svoju korist. Da je to učinio, plan spasenja bi propao. Ali Krist, Božji Sin, odgovara: “Pisano je: ‘Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.’” (Matej 4,4) Krist je bio upozoren da ne ulazi u raspravu sa Sotonom. Premda ga je prepoznao od prvog trenutka, nije dopustio da ga uvuče u polemiku. Ojačan sjećanjem na glas s Neba, počivao je u Očevoj ljubavi. Nije se htio nagađati s kušačem. Sotona je prvog Adama iskušao u Edenskom vrtu. Adam se upustio u razgovor s neprijateljem i time mu dao prednost. Sotona je nad Adamom i Evom upotrijebio svoju hipnotičku moć, a isto je pokušao i s Kristom. Međutim, kada je Krist naveo riječi iz Svetoga pisma, znao je da nema nikakvih izgleda za pobjedu. Sotona je Kristu prišao nadajući se da će izvojevati pobjedu. Mislio je da ima svaku prednost nad Njim, ali je bio svladan Spasiteljevom krotkošću, poniznošću i oslanjanjem na Božju riječ. Krotak i ponizan, naizgled bespomoćan, Krist je bio snažniji od jakog naoružanog muškarca (vidi Luka 11,21). O, kako Ga je Sotona pokušavao navesti da sagriješi protiv Boga! Ali njegovi napori nisu mogli poljuljati Krista u Njegovoj vjernosti. Naš Spasitelj je primio otkrivenje s Neba, a ipak se nije uzvisio. … Neprijatelj je vješt i vrlo drzak, ali nije nepobjediv. On je snažan i naoružan, ali ako se budemo držali blizu Začetnika našeg spasenja koristeći se oružjem koje nam je On dao, zadobit ćemo pobjedu. (Letter 159, 1903.; Manuscript Releases, sv. 21, 9,10)