„Ovu uredbu držite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju.“ (Izlazak 12,24)
Velik broj Egipćana, gledajući znakove i čudesa koja su se događala u Egiptu, bili su pokrenuti da priznaju da bogovi kojima su služili ne znaju ništa i da nemaju moć ni da spase ni da unište, a da je Bog Izraelaca jedini pravi Bog. Oni su molili Izraelce da uđu u njihove domove i njihove obitelji te strašne noći, kada će Božji anđeo ubijati egipatske prvorođence. Hebreji su dobrodošlicom primali u svoje domove te vjerne Egipćane koji su se zavjetovali da će izabrati izraelskog Boga za svojeg Boga i da će izići iz Egipta i zajedno s Izraelcima otići služiti Gospodinu.
Pasha je ukazivala na oslobođenje sinova Izraelovih, ali je bila i simbol jer je ukazivala unaprijed na Krista, Janje Božje, zaklano za otkupljenje grešnog ljudskog roda. Krv poprskana po dovratnicima prikazivala je pomiriteljsku Isusovu krv, ali i stalnu ovisnost grešnika o zaslugama te krvi za sigurnost od sotonske sile i za konačno otkupljenje. Krist je blagovao pashalnu večeru sa svojim učenicima neposredno uoči svojeg raspeća, i iste noći uspostavio obred Gospodnje večere koji se ponavlja kao uspomena na Njegovu smrt. … Pošto je zajedno sa svojim učenicima sudjelovao u Pashi, Krist je ustao od stola i izjavio: „Vruće sam želio da blagujem s vama ovu pashalnu večeru prije svoje muke.“ (Luka 22,15) Onda je obavio ponižavajuću službu pranja nogu svojim učenicima. Krist je svojim sljedbenicima ostavio i obred pranja nogu da ih nauči poniznosti. …
Isus je primjer pranja nogu svojim učenicima ostavio svima koji će povjerovati u Njega. …
Spasenje muškaraca i žena ovisi od tome koliko Kristova krv očišćenja trajno utječe na njihovo srce. Upravo zato se i Gospodnja večera mora svetkovati mnogo češće od godišnjeg blagdana Pashe. Taj svečani obred podsjeća na mnogo veći događaj od izbavljenja sinova Izraelovih iz Egipta. To izbavljenje simbolički je prikazivalo veliku službu pomirenja koju je Krist obavio žrtvujući svoj život za konačno otkupljenje svojeg naroda. (Signs od the Times, 25. svibnja 1880.)