Krist suosjeća s našom tugom

1. 09. 2016.

“Isus reče: ‘Dignite kamen!’ ‘Gospodine, već zaudara — reče mu pokojnikova sestra Marta. — Četiri su dana što je umro.’” ( Ivan 11,39)
Krist se sâm nosio s nevoljama mnogih. “U svakoj žalosti njihovoj osjećao se i on tužan.” (Izaija 63,9 — Šarić) Iako sâm nije patio ni od kakve bolesti, “ponio” je bolesti drugih (vidi Izaija 53,4). Na patnje onih koji su se tiskali oko Njega gledao je s najnježnijim suosjećanjem. Bio je duboko potresen promatrajući Sotonino djelovanje koje se otkrivalo u svim njihovim stradanjima, i svaku potrebu i žalost doživljavao je kao da je Njegova. … Sila ljubavi bila je prisutna u svakom Njegovom djelu iscjeljenja. On je poistovjetio svoje interese s napaćenim čovječanstvom. Krist je sam po sebi bio zdravlje i snaga, i kad god bi se napaćeni našli u Njegovoj neposrednoj prisutnosti, bolest se morala povući. To je bio razlog što nije odmah otišao k Lazaru. On ne bi mogao gledati njegove patnje a da mu ne pruži pomoć. Nije mogao gledati bolest i smrt a da se ne suprotstavi sotonskoj sili. Bilo je dopušteno da Lazar umre kako bi njegovim uskrsnućem Židovima bio pružen posljednji i krunski dokaz da je Isus Božji Sin. Svaki put kad se sukobljavao sa silama zla, nad Kristom se nadvijala mračna sjenka onoga što će i sam morati proživjeti. Uvijek je imao u vidu način na koji će morati platiti otkup za te duše. Dok je promatrao patnje čovječanstva, znao je da će morati podnijeti još veću bol, i to pomiješanu s porugom, da će pretrpjeti najveće poniženje. Kada je podignuo Lazara iz mrtvih, znao je da će otkup za taj život morati platiti na golgotskom križu. … Krist je bio dovoljno moćan da spasi čitav svijet, ali kraj Lazarovog groba je zaplakao pri pomisli da ipak neće uspjeti izbaviti sve koje je Sotona odvukao u smrt. … U svojoj uzvišenoj čistoći, Otkupitelj svijeta vidio je da su bolesti od kojih ljudski rod pati posljedica prestupanja Božjeg zakona. Svaki slučaj patnje On je mogao pratiti unatrag do njegovog uzroka. … Znao je da samo On može izbaviti ljude iz jame u koju su upali. Samo je On mogao postaviti njihove stope na pravi put. Samo im je Njegovo savršenstvo moglo pomoći u njihovoj nesavršenosti. Samo je On mogao njihovu nagost pokriti svojom haljinom besprijekorne pravednosti. … Krist iz neposrednog iskustva nije znao ništa o grijehu. Stajao je pred svijetom kao Janje Božje bez ikakve mane. Kada su se napaćeni ljudi tiskali oko Njega, iako je posjedovao zdravlje savršene muževnosti, bio je kao Onaj koji strada zajedno s njima. To je bilo bitno da bi mogao izraziti svoju savršenu ljubav prema čovječanstvu. (Manuscript 18, 1898.)