“Vjerom Mojsije, kad odraste, odbi da ga nazivaju sinom faraonove kćeri. Radije je odabrao da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom nego da ima časovito grešno uživanje.” (Hebrejima 11,24.25)
Dok je [Mojsije] sjedio pod samom sjenkom prijestolja, Božji Duh potaknuo je njegovo srce da podigne pretežak teret koji je potiskivao njegovu braću u najniži oblik poniženja i ropstva. Njegovo srce slamalo se zbog tuge, kao da je on sam bio u ropstvu praveći opeke, dijeleći njihovo poniženje. Oni su bili robovi, patili su pod okrutnim bičem. Egipćani su ih vrijeđali i omalovažavali, počevši od faraona pa sve do najnižeg sluge. Ali Gospodin je odvojio Mojsija koji će osloboditi porobljeni narod, i nakon četrdeset godina izgnanstva, pod Božjom rukom bio je spreman za rad. Razumijevajući zlo stanje svojih sunarodnjaka, znajući koliko njih je izopačeno i nerazumno, shvaćajući da ga mogu izdati, svejedno je razmatrao na koje sve načine može izvršiti njihovo oslobađanje iako je mislio da je on sam propustio sve mogućnosti da bude to sredstvo. Ali u grmu koji gori i ne sagorijeva, Bog je predstavio sebe i izabrao Mojsija da bude Njegov predstavnik. … Mojsije je surađivao s Bogom. Znao je da će prijezir, mržnja, progonstvo i možda smrt biti njegova plaća ako bude imao bilo kakvog udjela u rješavanju problema hebrejskih robova. … Bio je vrlo omiljen kao vojskovođa faraonove vojske i znao je da će sada o njemu kolati glasine i da će ga lažno optuživati, ali je “sramotu Kristovu smatrao većim bogatstvom od egipatskog blaga” (Hebrejima 11,26). Odbacio je mogućnost da postane faraon i preuzeo teret svojeg zarobljenog i ugroženog naroda. (Letter 116, 1896.) Bog [je] izabrao Mojsija da slomi jaram ropstva nad sinovima Izraelovim i da svojim djelom bude predslika Kristovog prvog dolaska kad će slomiti Sotoninu moć nad ljudskim rodom i izbaviti one koje je zarobio svojom silom. (Svjedočanstva za Crkvu 1, str. 256)
Kristov prvi dolazak najavljen
16. 01. 2018.