““I premda je bio Sin, iskustveno nauči poslušnost od onoga što je pretrpio te postigavši savršenstvo, postade svima koji mu se pokoravaju uzrok vječnoga spasenja.”“ (Hebrejima 5,8.9)
Krist je došao na naš svijet i živio u seoskom domu. Nosio je najbolju odjeću koju su Mu roditelji mogli pružiti, ali je to bila skromna odjeća seljaka. Hodao je neravnim putovima i penjao se strmim obroncima brda i planina. Kada je hodao ulicama, naoko je bio sam zato što ljudske oči nisu mogle vidjeti Njegove nebeske pomoćnike. Izučio je stolarski zanat da bi mogao staviti pečat odobravanja na sav pošten rad svima koji časno i oplemenjujuće rade s očima usmjerenim prema Božjoj slavi. …
Krist, Gospodar cijele Zemlje, bio je skromni radnik. Bio je nepriznat, zanemaren i prezren. Držao se svoje punomoći i vlasti koja je potjecala iz vrhovne uprave, od Vladara Neba. Anđeli su bili Njegovi pomoćnici zato što je Krist činio djela svojeg Oca u istoj mjeri dok je naporno radio za drvodjeljskim stolom, kao i dok je činio čuda pred mnoštvom. Međutim, krio je tu tajnu od svijeta. Nije svojem imenu pridavao nikakve uzvišene titule da bi objasnio svoj položaj, već je živio u skladu s Božjim kraljevskim zakonom. Njegov je rad morao otpočeti posvećujući poniznu djelatnost radnika koji su se mučili za svakidašnji kruh. Da je Krist proveo svoj život među velikima i bogatima, radnički svijet bio bi lišen nadahnuća koje mu je Gospodin namijenio.
Kristov je život bio krotak i ponizan. Izabrao je takav život da bi mogao pomoći ljudskoj obitelji. Nije zauzeo svoje mjesto na prijestolju kao Zapovjednik cijele Zemlje. Odložio je svoju kraljevsku odoru i položio svoju kraljevsku krunu da bi se izjednačio s ljudskom obitelji. Nije uzeo na sebe anđeosku narav. Njegov posao nije bio ni svećenički poziv po imenovanju ljudi. Čovjeku bi bilo nemoguće razumjeti Njegov uzvišeni položaj kad mu ga Sveti Duh ne bi obznanio. Za naše dobro On je zaodjenuo svoju božansku narav ljudskom i sišao s kraljevskog prijestolja. Ostavio je položaj Zapovjednika u nebeskim dvorovima i radi nas osiromašio da bismo se mi Njegovim siromaštvom obogatili. Na taj je način sakrio svoju slavu pod maskom ljudskosti da bi mogao dodirnuti čovječanstvo božanskom preobražavajućom silom. …
Oni kojima je Krist darovao vrijeme kušnje, u kojem će oblikovati karakter za nebeske stanove koje im je otišao pripremiti, trebaju slijediti Njegov životni primjer. (MS 24, 22. veljače 1898.)