Kristovim stopama

15. 03. 2012.

„Težite među sobom za onim za čim treba da težite u Kristu Isusu! On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu.“ (Filipljanima 2,5-8)

Božji Sin … napustio je svoje bogatstvo, čast i slavu i odjenuo svoju božansku narav u ljudsku da bi ljudska narav mogla sadržavati božansku i postati dionik božanske naravi. Nije došao živjeti u kraljevskim odajama, bez brige i rada, namiren svim udobnostima za kojima ljudska narav sasvim prirodno čezne. Svijet nikada nije vidio svojega Gospodina bogatog. Na nebeskom vijeću On je odlučio stajati u redovima siromaha i potlačenih … naučiti zanat svojega zemaljskog roditelja. Došao je na svijet kao obnovitelj karaktera i u sav svoj posao unio je savršenstvo koje je želio unijeti u karakter koji je preobražavao svojom božanskom silom.

Nije zazirao od društvenog života svojih sunarodnjaka. Da bi se svi mogli upoznati s  Bogom koji je postao tijelo, On se miješao sa svim društvenim slojevima i bio je prozvan prijateljem grešnika. Krist je u sebi imao apsolutno pravo na sve, ali se predao životu u siromaštvu da bismo se mi mogli obogatiti nebeskim blagom. Zapovjednik na nebeskim dvorovima zauzeo je najniže mjesto na Zemlji. Bogat, radi nas je osiromašio. …

Za kratko vrijeme Gospodin je dopustio pripadnicima svojega naroda da postanu Njegovi upravitelji da bi mogao iskušati njihov karakter. Tijekom tog vremena oni će odlučivati o svojoj vječnoj sudbini. Ako budu djelovali suprotno Božjoj volji, neće moći pripadati kraljevskoj obitelji. …

Da milost djeluje na naše srce, dokazujemo kada činimo dobro svakome kad god imamo priliku. Dokaz naše ljubavi pruža se pokazivanjem duha nalik Kristovom, spremnošću da dijelimo dobra koja nam je Bog dao, spremnošću da pokažemo samoodricanje i požrtvovnost radi napretka Božjeg djela i u radu za napaćeno čovječanstvo. Nikada ne smijemo zaobići cilj koji zahtijeva našu velikodušnost. …

Gospodin će uporabiti sve koji dopuste da ih On uporabi. Međutim, On zahtijeva iskrenu službu. … Kada se srce preda Bogu, onda će i naši talenti, naša energija, naše imanje, sve što imamo i što jesmo, biti posvećeno Njegovoj službi. (Review and Herald, 15. svibnja 1900.)