“A Bog, izvor mira, koji izvede od mrtvih našega Gospodina Isusa, velikog pastira ovaca zbog krvi vječnoga Saveza, neka vas osposobi za svaku vrstu dobra djela, da mognete izvršiti njegovu volju! Neka ostvari u vama ono što je pred njim ugodno po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova! Amen.” (Hebrejima 13,20.21)
Mnogima je bilo nerazumljivo zašto je u vrijeme starog Saveza traženo toliko žrtava, zašto je toliko krvavih žrtava bilo stavljano na žrtvenik. Međutim, velika istina koja je lebdjela pred očima ljudi, koja je bila upisana u njihove misli i srce, glasila je: “I bez prolijevanja krvi nema oproštenja.” (Hebrejima 9,22) Svaka okrvavljena žrtva simbolički je predstavljala “Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta” (Ivan 1,29).
Sam Krist bio je začetnik hebrejskog bogoslužnog sustava u kojem su, putem sjena i simbola, bile prikazane duhovne i nebeske činjenice. Mnogi zaboravljaju pravo značenje tih žrtava; velika istina da samo preko Krista dobivamo oprost grijeha ostala im je nepoznata. Samo umnožavanje broja žrtvovanih životinja, krvi bikova i jaraca, nije moglo ukloniti grijeh. …
Pouka je bila sadržana u svakoj žrtvi, utisnuta u svaki obred, svečano propovijedana od strane svećenika dok su obavljali svoju svetu službu, a objavljivao ju je i sam Bog — da samo Kristova krv može donijeti oprost grijeha. (7BC 932,933)
U stara vremena vjernici su se spašavali preko istog Spasitelja kao i sada, samo je to bio prikriveni Bog. Oni su Božju milost gledali u simbolima. … Kristova žrtva je slavno ispunjenje cjelokupnog hebrejskog sustava. … Kada je kao bezgrešna žrtva, Isus, pognula glavu i umrla, kada je nevidljivom rukom Svemogućega zavjesa u Hramu bila rasporena nadvoje, otvoren je novi i živi put. Svi su se sada mogli približiti Bogu Kristovim zaslugama. Upravo zato što je veo bio uklonjen, ljudi su mogli izići pred Boga. Više nisu ovisili o svećenicima ili obrednim žrtvama. Sada su svi mogli slobodno i neposredno izlaziti pred Boga zaslugom svojega osobnog Spasitelja. (Isto, 932)
Cijeli um, cijela duša, cijelo srce i sva snaga, sve to bilo je otkupljeno krvlju Božjega Sina. (TM 130)