Licem u lice

“Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem.” (Izlazak 33,11)
“Kada je Izrael prestupio Božju izričitu zapovijed i načinio zlatno tele, Mojsije se u molitvi ponovno zauzeo kod Boga za svoj narod. … On je iz iskustva naučio da može uspješno utjecati na narod samo ako bude naoružan silom dobivenom od Boga. Čitajući iskrenost i nesebičnost u srcu svojega sluge, Gospodin se spustio i s njim kao sa slabim smrtnikom razgovarao ‘licem u lice’, kao što čovjek razgovara sa svojim prijateljem. Zajedno sa svim teretom koji ga je tištao, Mojsije se bacio pred Boga i otvoreno izlio svoju dušu pred Njim. Gospodin nije prekorio svojega slugu, već se sagnuo da bi čuo njegovu skrušenu molitvu. … Odgovor je uslijedio odmah: ‘Ja ću osobno s tobom poći — odgovori Jahve — i počinak ti priuštiti.’ Međutim, Mojsije je osjećao da se ne može zaustaviti na ovome. Dobio je mnogo, ali se ipak još više želio približiti Bogu da bi se još dublje osvjedočio u Njegovu stalnu prisutnost. On je nosio breme izraelskog naroda; nosio je veliki teret odgovornosti; patio je od grižnje savjesti kada su Izraelci griješili kao da on sam snosi krivnju za to; i sada mu je dušu pritiskao osjećaj strašnih posljedica ako Bog prepusti Izraelce okorjelosti i neobraćenosti njihovih srca. … Svoju molbu Mojsije je iznio s takvom usrdnošću i takvim žarom da je odmah uslijedio očekivani odgovor: ‘I ovo što si zatražio, učinit ću — odgovori Jahve Mojsiju. — Ta ti uživaš moju blagonaklonost, jer te po imenu poznajem.’ Sada bismo očekivali da prorok prestane sa svojim zalaganjem; ali ne, ohrabren uspjehom, on se još više približava Bogu u svetoj prisnosti koja gotovo nadilazi granice našeg razumijevanja. On je zatražio ono što nijedno ljudsko biće nikada nije zatražilo: ‘Pokaži mi svoju slavu.’ Kakvog li zahtjeva od jednog ograničenog smrtnika! Je li bio odbijen? Ukorava li ga Bog zbog drskosti? Ne, nego je čuo milostive riječi: ‘Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj.’ Iz Mojsijevog iskustva vidimo da je prisno održavanje veze s Bogom prednost koju čovjek može imati.” (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 531—533)