““Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno — ja u njima, a ti u meni — da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao što si mene ljubio.”“ (Ivan 17,22.23)
O kakva ljubav, kakva neusporediva ljubav! Da pala ljudska bića mogu postati toliko blisko sjedinjena s Kristom da bi bila proslavljena s Njim! Ovdje na Zemlji su pratili Njegove korake, radili kao što je On radio za duše za koje je umro i, kada dođe po svoje, oni ulaze u Njegovu radost i sjedaju u kraljevstvu s Njim za Njegov stol. ““Gdje budem ja,”“ kaže On ““bit će ondje i moj sluga.”“ (Ivan 12,26) …
Kakva je predivna misao da mi siroti, pali grešnici možemo postati jedno s Kristom, biti dionici Njegove božanske naravi i zahvaljujući Njegovoj milosti, očišćeni, preporođeni i proslavljeni! Možemo pobijediti i sjesti s … Kristom. Moramo poprimiti Njegovo obličje. On nas ljubi i pomoći će nam. Prepustimo se Njegovim rukama.
Imamo Njegovo obećanje. Mi držimo vlasničke listove stanova u kraljevstvu slave. Nikada vlasnički listovi nisu sastavljeni strože u skladu sa zakonom, ili potpisani čitkije, od onih koji daju Božjem narodu pravo na nebeske stanove. ““Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.”“ (Ivan 14,1-3) …
Svi koji žele mogu prići kako bi se i na njih odnosila zavjetna obećanja. Golema je cijena plaćena za naše otkupljenje — krv Božjeg Jedinorođenog Sina. Krist je iskušan oštrim kušnjama nevolje. Njegova ljudska narav oprobana je do krajnjih granica. Podnio je smrtnu kaznu za ljudske prijestupe. Postao je grešnikova zamjena i jamac. Pokazao je plod svojih stradanja i smrti time što je uskrsnuo iz mrtvih. Iz iznajmljenog Josipovog groba odjekuje proglas: ““Ja sam uskrsnuće i život. Oni koji vjeruju u mene i čine djela pravednosti koja ja činim, opravdani su, posvećeni, ubijeljeni i okušani. Zadobili su pobožnost i vječni život.”“ (Letter 144, 12. srpnja 1903.)