Ljubav pokazana na pogrešan način

6. 04. 2017.

“Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.” (Psalam 105,26)
“Aron je bio dobrodušan čovjek kojega je Bog izabrao da stoji uz Mojsija i govori umjesto njega. … Bog je mogao izabrati Arona za vođu, ali Onaj koji poznaje srca, koji razumije karakter, znao je da je Aron popustljiv i da mu nedostaje moralne hrabrosti da u svim okolnostima stane u obranu prava bez obzira na posljedice. Aronova želja da ga narod voli katkad ga je navela da učini veliko zlo. … Isti nedostatak odlučnosti za ono što je pravo u njegovoj obitelji izazvao je smrt dvojice njegovih sinova. … Nadab i Abihu nisu poštovali Božju zapovijed da u svojim kadionicama s tamjanom prinose svetu vatru pred Njim. Međutim, ovdje se vide posljedice slabe discipline. Budući da ovi Aronovi sinovi nisu bili odgojeni da poštuju i cijene zapovijedi svojeg oca i budući da se nisu obazirali na roditeljski autoritet, nisu shvatili potrebu da izričito slijede Božje zahtjeve. … Nasuprot Božjoj izričitoj uputi, oni su Ga sramotili prinošenjem obične umjesto svete vatre. Bog ih je pohodio svojim gnjevom; vatra je sišla od Njega i uništila ih. Aron je svoju veliku nevolju podnosio sa strpljenjem i poniznom pokornošću. Dušu mu je rastrzala žalost i velika patnja. Bio je svjestan zanemarivanja svoje dužnosti. Bio je svećenik Najuzvišenijeg Boga koji je vršio pomirenje za grijehe naroda. Bio je svećenik u svojem domu, ali je prelazio preko ludosti svoje djece. Zanemario je svoju dužnost i nije ih poučavao i odgajao u poslušnosti, samoodricanju i poštovanju roditeljskog autoriteta. Zbog pogrešnog popuštanja nije oblikovao njihov karakter da visoko poštuju ono što je vječno. Aron nije vidio, kao što ni mnogi kršćanski roditelji danas ne vide, da pogrešno usmjerena ljubav i popuštanje kad je riječ o zlu, priprema njegovu djecu za neizbježno Božje negodovanje … da su njegovi blagi prigovori bez čvrstih roditeljskih ograničenja, kao i njegova nerazborita nježnost prema sinovima, zapravo bili izuzetna okrutnost.” (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 257—259)