Mi trebamo biti oprani na velikom Izvoru

“Tako dođe do Šimuna Petra. Ovaj mu reče: ‘Gospodine, ti da meni pereš noge?’” (Ivan 13,6)
Kada je došao red na Petra, ovaj se nije mogao suzdržati i zapanjeno je uskliknuo: “Gospodine, ti da meni pereš noge?” Isus mu je smireno odgovorio: “Što ja činim, ne možeš razumjeti sada, ali ćeš razumjeti poslije.” (Ivan 13,7) Osjećajući duboko poniženje svojega Gospodina i ispunjen ljubavlju i dubokim poštovanjem prema Njemu, Petar je rekao naglašavajući svaku riječ: “Ne, nikada mi ti nećeš prati noge.” Ozbiljnim tonom Isus mu je rekao: “Ako te ne operem … nećeš imati dijela sa mnom.” (Ivan 13,8) Tada je um ovog učenika obasjala zraka svjetla. Uvidio je da je ta služba koju on odbija slika jednog višeg očišćenja — duhovnog očišćenja uma i srca. Nije mogao podnijeti pomisao na odvajanje od Krista — to bi za njega bilo isto što i smrt. “Ne peri mi samo noge,” rekao je, “nego i ruke i glavu!” “Isus mu reče: ‘Tko je okupan, treba mu oprati samo noge. On je potpuno čist.’” (Ivan 13,9.10) Svatko tko se okupa je čist, ali noge u sandalama brzo se zapraše i potrebno ih je ponovno oprati. Tako su Petar i njegova braća bili okupani na velikom izvoru koji uklanja svaki grijeh i nečistoću — Krist ih je priznao za svoje. Međutim, kušnje su ih navodile na zlo i još uvijek im je bila potrebna Njegova milost koja čisti. Kada se Isus opasao ubrusom da bi oprao prašinu s njihovih nogu, On je time želio oprati podvojenost, ljubomoru i ponositost iz njihovog srca. Taj čin je imao mnogo dalekosežnije posljedice od pranja njihovih prašnjavih nogu. S obzirom na duh koji su njegovali u tom trenutku, nijedan od njih nije bio spreman … uzeti udjela u pashalnoj večeri, niti u službi za spomen koju se Krist upravo spremao uspostaviti. Njihova su srca morala biti očišćena. Ponositost i koristoljublje izazvali su razdor i mržnju, ali sve to je Isus sprao time što im je oprao noge. Došlo je do promjene raspoloženja. Pogledavši ih, Isus je mogao reći: “I vi ste čisti.” (Ivan 13,10) Sada je među njima postojalo jedinstvo srca i ljubav jednih prema drugima. Postali su ponizni i poučljivi. Osim Jude, svi su bili spremni ustupiti drugome najviše mjesto. … Prije nego što se pristupi simbolima Kristovog slomljenog tijela i prolivene krvi, svaka razlika koja postoji među braćom mora biti uklonjena. … Mi se trebamo pripremati da sjedimo s Kristom u Njegovom kraljevstvu. (Manuscript 106, 1903.)