Brak i obitelj

Moć pozitivne žene

Zašto mi je trebalo toliko dugo da shvatim tako važnu stvar? Kradomice sam pogledao suprugu koja je bila zadubljena u neki časopis. Za vrijeme našeg ljetnog odmora bili smo na putu za otok Molokai na Havajskim otocima, a ja sam bio nalik čovjeku koji je upravo stavio nove naočale i shvatio što je propustio: prvi put otkako smo u braku počeo sam razmatrati duhovnost svoje supruge. Dotad sam vjerovao da vršenjem zapovijedi i dobrih djela mogu zadobiti Nebo. Međutim, moja supruga me polako učila pravom značenju ljubavi.

Zavalio sam se u sjedalo na visini od 10.000 metara i zatvorio oči. Razmišljajući o njezinom daru, shvatio sam da sadrži pet predivnih blagoslova…


Prvi blagoslov

Moja supruga prihvaća bez ustručavanja svakoga s kim dolazi u dodir. Drugim riječima, ona ne sudi drugima. Nekako podsvjesno zna da će uspostaviti prijateljstvo s više ljudi, s više srca, ako ne bude postavljala uvjete za svoje prijateljstvo. Ona se osmjehuje lako i nenametljivo. Sluša s velikom pozornošću i onda informacije koje čuje uključuje u nastavak razgovora.

Znao sam da moja supruga voli bez uvjeta još i prije nego što smo o tome razgovarali. želio sam razumjeti taj mir, to povjerenje i sigurnost u njezinim vezama. Nijednom mi nije morala reći što točno vjeruje. Bilo je to jasno iz njezina ponašanja, premda to često nisam razumio jer sam zanemarivao ono što je istjecalo iz njezinog srca.

Prijatelji i poznanici vole biti u njezinoj blizini zbog njezine pozitivne energije. Čitao sam karte i pisma zahvalnosti u kojima izražavaju priznanje za njezinu duhovnu službu, njezino davanje.

Drugi blagoslov
Bio sam uvjeren da služenjem Bogu služimo drugima. Međutim, moja me supruga naučila da služimo Bogu kad služimo drugima. Ona se bavi posluživanjem na svadbi i nije jednom svoju službu dala kao svadbeni dar obitelji koja nije imala novca da plati posluživanje na svadbi svoje kćeri. Činila je to i onda kad joj je novac bio i te kako potreban i kad je mogla preuzeti brigu za neku drugu svadbu. Ništa nije očekivala zauzvrat.

S druge strane ja sam bio sličan mnogim muškarcima koje poznajem. Kad se radilo o financijama, bio sam uvijek strašljiv. želio sam točno znati koliko ću zaraditi i kad ću to dobiti. “Za sve što ti je potrebno, za sve što bi trebao imati, Bog će se pobrinuti”, znala mi je reći. Ali meni je bilo jako teško prihvatiti njezinu filozofiju. To se polako mijenjalo kad sam vidio obilje koje smo imali.

Kad sam odlučio iz jednog školskog sustava prijeći u drugi, u tom trenutku nije bilo slobodnog mjesta za nastavnika. Poslao sam molbe i bio pozvan na razgovor u više škola. Međutim, činilo se da se jedna – inače poznata srednja škola – ističe među ostalima. Jednog dana supruga mi je rekla da vjeruje kako ću raditi upravo na toj školi. Pogledao sam je kao da je sišla s uma jer sam znao da su drugi nastavnici godinama čekali da se zaposle u toj školi. Ona me je uporno nastojala naučiti da trebam popustiti i prihvatiti svoju sudbinu, da prestanem pokušavati njome upravljati. Ležao sam noću budan nastojeći smisliti kako da povežem konce naših financija. Kad sam bio spreman prihvatiti mjesto na jednoj drugoj školi, molila me da pričekam još jedan dan – dan prije nego što ćemo otići na godišnji odmor. “Ti trebaš služiti toj zajednici”, rekla mi je apsolutno uvjerena u ono što govori.

Premda me to emotivno skoro ubilo, čekao sam. Sljedeći dan nazvao me u deset sati ravnatelj one srednje škole. Mislio sam da je jednostavno toliko učtiv da mi priopći kako će zaposliti drugog nastavnika koji je podnio molbu.

– Da – rekao je – možete preuzeti posao ako želite.

Bio sam toliko zaprepašten da sam ga zamalo zamolio da ponovi što je rekao. Nakon završetka našeg razgovora, još uvijek držeći slušalicu u rukama, počeo sam skakati od čiste radosti. Kako je znala? Kako je mogla slutiti? Moja predivna supruga naučila me lekciju koju nikad neću zaboraviti.


Treći blagoslov

Mnogi su muškarci tvrdoglavi. želimo biti u pravu bez obzira na cijenu. Za to postoji niz razloga: Možda su nas učili da moramo pobijediti po svaku cijenu. Možda nam nedostaje sposobnost da se povežemo sa svojim “ja” u sebi. Ili se možda još uvijek držimo onog glupog vjerovanja da su muškarci superiorniji od žena. što god bilo, mora ženama ići na živce.

Premda vjerojatno nisam najtvrdoglaviji muškarac na svijetu, sigurno sam negdje pri vrhu popisa. Imam dovoljno sposobnosti da dam novo značenje izrazu verbalno zlostavljanje i dovoljno pogrešno usmjerenu inteligenciju da opravdam gotovo sve što kažem. Ali to zapravo nije ono što želim, i bila je potrebna ova mala žena velikog duha da me nauči uskladiti se i isključiti tu potrebu da se dokazujem kao kakav ratnik usred bitke.

Naš uobičajeni ciklus borbe počeo bi s napetošću, nastavio s raspravom, kulminirao u Gotovo verbalnom zlostavljanju, a onda završio popravljanjem učinjenog – da bi sve to malo kasnije opet počelo iznova. Nakon svake bitke moja bi supruga govorila kako je sve to pogrešno i da bismo se trebali zakleti da to više nikad nećemo učiniti. Ali smo opet činili.

Jednog dana, u vrijeme kad je naš brak vjerojatno bio u posebnoj opasnosti, ona mi je strpljivo iznijela iz dubine svojeg srca uvjerenje koliko je štetan krug u kojemu se vrtimo. Molila me da slušam – stvarno slušam – dok je izlila srce i zatim iznijela svoje viđenje kakav bi naš brak trebao biti. Odjednom sam shvatio kako sam bio glup što sam se pravio mučenikom zbog napuhanih uvreda. Polako sam počeo shvaćati da u svakom dobrom odnosu moraju postojati napetosti i sukobi, a zlostavljanje – u bilo kojem obliku – ne. Sjetio sam se riječi odličnog terapeuta: “Mi rastemo zahvaljujući sukobima dokle god im pristupamo na pravi način.” Tog sam trenutka shvatio da raspravu moram pretvoriti u razgovor u kojem rješavamo sukob i uporabiti ga za naše zbližavanje.

Nedugo nakon što sam počeo primjenjivati ovaj novi način rješavanja sukoba, supruga mi je raznježila srce riječima: “Kad dođe do sukoba, ja te još više volim. želim da me onda čvršće zagrliš. Tada mi je još potrebnija tvoja ljubav.” Ove su mi riječi dale snage da izvršim neke velike promjene u svojem životu.

Četvrti blagoslov
Stari kliše “U laži su kratke noge” danas je izgubio značenje. Pa ipak, svaki put kad izbjegnemo istinu, mi podižemo barikade ispravnom odnosu koji bi obim partnerima omogućio da neštedimice daju i obilno primaju. Često nam se čini da lažima postižemo neku vrstu pobjede, a ne da gubimo tolike mogućnosti.

Na početku naše veze znao sam lagati supruzi. Ona je imala pravo prekinuti našu vezu i ostaviti me zbog čega bih žalio cijelog života. Umjesto toga ona je sjela sa mnom, objasnila mi da zna istinu, a onda mi rekla koliko me voli i potvrdila da će me uvijek voljeti. Ona je učinila da sam se s istinom osjećao tako sigurno da sam takvo poštenje poželio u našem braku.

Shvatio sam da me voli unatoč mojim slabostima, da razumije moje nedostatke te da je njoj potrebno moje razumijevanje i oprost koliko i meni njezino. Naučio sam da u svako doba i na svakom mjestu mogu iskreno izraziti svoje osjećaje, a ipak se osjećati voljen, a ne osuđivan.

Ovo uzajamno povjerenje i poštenje nije bilo lako ostvariti, ali je našem odnosu ulilo snagu da izađemo na kraj s neočekivanim obratima koji se bez upozorenja pojavljuju na našem zajedničkom putu. Slobodan sam voljeti svoju suprugu iskreno i spontano. Zauzvrat mogu prihvatiti njezinu ljubav prema meni i vjerovati da je stvarno zaslužujem.


Peti blagoslov

“Hvala ti” izgleda jako lako reći, ali ove dvije riječi sadrže više od jednostavnog iskazivanja uvažavanja. One sadrže cjelovitu misao zahvalnosti, nešto što trenutačno mijenja ponašanje i život. Od svoje sam drage supruge naučio da svoju sreću ne stvaramo mi sami. Mi samo sudjelujemo u blagoslovima obilja koje primamo. Naš odnos prema ovim blagoslovima pomaže u određivanju naše spremnosti za primanje budućih blagoslova.

Svaki put kad sam pokušao postaviti uvjete za blagoslove koje primamo, moja me supruga podsjećala da takva negativna energija koči moju sposobnost da od dara primim najviše koliko je moguće. Naučila me da promijenim “Da, ali” u “Da, hvala ti” i rezultati su bili začuđujući. Zahvalan sam za svoju suprugu, svoju djecu, svoj posao i vrijeme koje imam da se bavim svojim hobijima i drugim zanimanjima. Moja djeca mi kažu da sam smireniji nego ikada, sukobe rješavam strpljivo i efikasno, a zdraviji sam nego što sam bio godinama.

Učim zahvaljivati drugima koji imaju udjela u mojem životu. Pišem više pisama, šaljem više karata, obavljam više telefonskih poziva i u svojem pretrpanom danu uzimam više vremena za neki tjelesni napor, osmijeh i dobro obavljen posao.

Kad razmišljam o blagoslovima koje mi supruga svakog dana daje, pitam se zašto mnogi muškarci prestaju razmišljati o pozitivnoj snazi koju žene unose u njihov život. Pitam se koliko se života moglo promijeniti, koliko odnosa ojačati i kako mnogo sreće ostvariti jednostavnim prihvaćanjem ovih čudesnih blagoslova.

Daniel Flinn
(Znaci vremena 3/2004, Zagreb)

Podijeli