Duhovnost

Možemo pokazati Bogu svoju zahvalnost

Izvor: Unsplash

“Molimo da prebrojite novac. Naknadne raklamacije ne uvažavamo!” Ovaj natpis susrećemo skoro posvuda gdje se radi s gotovim novcem. Zašto? Zato što svatko može pogriješiti. Događa se i to da poneki blagajnik namjerno griješi pri povratu novca, da bi višak strpao u svoj džep. U trgovinama i samoposlugama sve češće kradu i kupci. Sve je to suprotno Božjim zapovijedima “Ne ukradi!” i “Ne poželi.” Nitko od nas ne bi želio biti zakinut. Ni Bog to ne želi.

Svijet se danas nalazi u teškom moralnom stanju. Apostol Pavao kaže: “Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave.” (Rimljanima 3,23) Kad bismo načinili duhovnu inventuru, uvidjeli bismo da smo lišeni mnogočega dobroga. No Bog je na križu načinio put za povratak i obnovu koja mora započeti sada. Ako Krist ulazi u naš život, iz njega izlazi sve što nas je dosad odvajalo od Njega.

Kad je Krist zavladao srcem psalmista Davida, on je mogao uskliknuti: “Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive” (Psalam 24,1), i: “Ta moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama mojim. Znam sve ptice nebeske, moje je sve što se miče u poljima.” (Psalam 50,10.11) Zatim, prorok Hagaj izjavljuje: “Moje je zlato, moje je srebro — riječ je Jahve nad vojskama.” (Hagaj 2,8)

Drugim riječima: sve pripada Bogu, a čovjek je samo upravitelj Božjih dobara. Bog nam je stavio na raspolaganje mnoga od svojih dobara da ih koristimo tijekom svojega života na Zemlji. Ništa nismo donijeli na svijet, ništa ne možemo ni odnijeti sa sobom. Kad stanemo u podnožje križa, zaključujemo da sve što imamo i sve što jesmo pripada Spasitelju Isusu Kristu. “Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni?” (1. Korinćanima 6,19.20) Kupljeni smo cijenom Kristove krvi na križu.

Međutim, krišćanin može i nesvjesno zakidati ili prikraćivati Boga. “Smije li čovjek prikraćivati Boga? A vi mene prikraćujete. I pitate: ‘U čemu te prikratismo?’ U desetini i prinosu.” (Malahija 3,8) Bog je poučio izraelski narod o svojoj nakani da izdvajaju desetinu i daruju je Njemu. “Svaka desetina sa zemljišta, bilo od poljskih usjeva, bilo od plodova sa stabala, pripada Jahvi; to je Jahvi posvećeno.” (Levitski zakonik 27,30) Iako sve pripada Bogu, On nam daje da devet desetina od prihoda iskoristimo za svoje potrebe, a jednu desetinu da vratimo Njemu. Zanimljivo je da je ovo pravilo bilo poznato i da se poštovalo i u neznabožačkim religijama. Bog ga je uspostavio, i mnogi su ga poštivali još mnogo prije Mojsija i zakona koji su predani Izraelu: “Abraham mu dade desetinu od svega.” (Postanak 14,20)

Sâm Isus uključio je ustanovu desetine u dužnosti čovjeka. “Jao vama, književnici i farizeji, licemjeri jedni, koji dajete desetinu od metvice, komorača i kima, dok zanemarujete najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe i vjernost. Ovo je zadnje trebalo činiti, a ono prvo ne propustiti!” (Matej 23,23) Židovi Isusovog doba zanemarivali su mnoge važne obveze, ali su bili točni u davanju desetine. Oni su mislili da tako mogu platiti svoj put u Nebo. Ali to nije svrha desetine.

Što treba činiti s desetinom

U doba starog Izraela desetinu je Bog odredio za levite, službenike u Božjem hramu. To im je bio jedini posao. Desetinom su se uzdržavali oni i njihove obitelji. “Levijevim sinovima, evo, predajem u baštinu sve desetine u Izraelu za njihovu službu — za službu što je obavljaju u Šatoru sastanka.” (Brojevi 18,21)

U Novom zavjetu apostol Pavao ima pred očima isti plan kad misli na one koji sve svoje vrijeme služe crkvi. “Zar ne znate da se oni koji obavljaju svetu službu hrane od hramskih dohodaka, da službenici žrtvenika sa žrtvenikom dijele?” (1. Korinćanima 9,13) Smatralo se da netko tko ne radi svoj zemaljski posao puno radno vrijeme ne može uspješno služiti Božjem narodu. Tako je uspostavljen plan desetine po kojemu se ona koristi jedino za uzdržavanje onih koji služe crkvi sve svoje vrijeme. Oni obavljaju Božji posao i Bog im daje svoju desetinu. Nije čudo što je Malahija govorio da prikraćujemo Boga ako nismo u tome uredni.

Vratimo se ponovno ovom ulomku: “Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne čuvate ih. Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama — govori Jahve nad vojskama. Pitate: ‘Kako da se vratimo?’ Smije li čovjek prikraćivati Boga? A vi mene prikraćujete. I pitate: ‘U čemu te prikratismo?’ U desetini i u prinosu. Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav narod!” (Malahija 3,7-9)

Mnogi ljudi za ovo nisu znali niti su to razumjeli, pa su bili iznenađeni kad su uvidjeli da su prikraćivali Boga. No, oni su zapravo prikraćivali sebe, jer načelo desetine nije jednostrana obveza čovjeka prema Bogu. Ono je izravno dano za dobro čovjeka. Prvo, ono ga uči da bude nesebičan u onome što ima, bilo malo ili mnogo. Drugo, ma koliko to izgledalo čudno, čovjek ima koristi od ovog načela. I treće, Božje djelo ima koristi, jer što više ljudi uspostavi sklad s Božjom objavljenom voljom, to se više propovijeda Radosna vijest.

Načelo desetine je vrlo jasno. Oni koji služe Bogu, crkvi i bližnjima sve svoje vrijeme, trebaju se uzdržavati sustavnim darivanjem novca vjernih kršćana. Zapazite kako to objašnjava Malahija: “Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte — govori Jahve nad Vojskama — neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov, neću li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam više ne kvari usjeva i da vam ne bude nerodna loza u polju — govori Jahve nad vojskama. Svi će vas narodi tad držati sretnima, jer ćete biti zemlja blaženstva — govori Jahve nad Vojskama.” (Malahija 3,10-12)

Na ovaj način Bog daje jasna obećanja da će oni koji vjerno vraćaju Bogu Njegov dio biti obilno blagoslovljeni. Drugim riječima, dok netko vraća Bogu jednu desetinu od prihoda, Bog svojim blagoslovima čini da ostalih devet desetina vrijede više od svih deset desetina bez Njegovog blagoslova. Ova činjenica potvrđena je bezbroj puta u životu.

Što se događa s desetinom

Već ste iz navedenog navoda zapazili da desetinu treba donijeti u riznicu. Nehemija govori slično: “Tada je sva Judeja donosila u spremišta desetinu žita, vina i ulja.” (Nehemija 13,12) Desetina je odvojena od svih drugih darova i prinosa koje dajemo. Ona ide u riznicu da bi služila za uzdržavanje onih koji sve svoje vrijeme posvećuju Božjoj službi. Ako ima više novčanih sredstava, u toj službi se može zaposliti više ljudi. S manje takvih sredstava u službu može biti uključeno manje ljudi. Ova se sredstva ne mogu koristiti za potrebe gradnje crkava, pomaganje siromašnima, izgradnju i održavanje škola, bolnica, domova za nemoćne i drugih ustanova.

“Odvajaj desetinu dohotka svake godine od svega što tvoj usjev u polju donese.” (Ponovljeni zakon 14,22) Desetina se izračunava od naših prihoda. Zemljoradnik mora odbiti troškove koje je imao u proizvodnji svojega uroda. Vlasnik trgovine će odbiti plaće namještenika i ostale materijalne troškove, a od čistoga prihoda izračunat će desetinu. Onaj tko prima plaću, izračunava desetinu od iznosa koji prima.

Bogu nije potrebna desetina. On stavlja na ljude odgovornost da budu dobri upravitelji svega što im je stavio na raspolaganje. To im pomaže da budu uspješni u poslovanju. Pomaže im da se odupru lakomstvu. Ako se u nama nešto buni protiv desetine, moramo ispitati svoje srce. Lakomi ljudi nerado prihvaćaju ovo Božje načelo.

Trebaju li ljudi koji imaju dugove davati desetinu? Ako se sjetimo zapovijedi da Bog uvijek dolazi prvi, tada smo najprije Njegovi dužnici. Iznenađujuće je kako Bog pomaže ljudima da se oslobode duga, ako su najprije vjerni Njemu. On otvara izvore o kojima čovjek niti ne razmišlja. Bog pomaže da uštedimo toliko da vratimo svoje dugove. Osim materijalnih blagoslova kojima nas Bog daruje, On nam daje i blagoslove u zdravlju, zadovoljstvo na poslu, zadovoljstvo u životu, jedinstvo u obitelji, ljubav i mnoštvo drugih nagrada za našu vjernost prema Njemu.

Davanje desetine je vrsta odnosa čovjeka i Boga. Mi dajemo desetinu jer ljubimo Krista i želimo da Njegovo djelo spašavanja napreduje. Mi vraćamo Bogu ono što Mu s pravom pripada.

“Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce”, rekao je Isus (Matej 6,21).

U jednoj katedrali u Engleskoj nalazi se natpis: “Ono što sam imao, potrošio sam; ono što sam uštedio, izgubio sam; ono što sam dao, to imam!”

Mnogi poslovni ljudi, a među njima i industrijalci Henry Ford i William Colgate, uvidjeli su da davanje desetine unapređuje njihove poslovne uspjehe. Spomenuta dvojica su na kraju vraćali Bogu čak pet desetina od svojih prihoda, jer su osjetili mnoge Božje blagoslove.

Zašto ne iskušate Boga kako vas poziva preko proroka Malahije? On vam želi otvoriti nebeske riznice. Budite Njegov suradnik, pa nikada nećete ostati bez Njegovih blagoslova. Neka vas Bog blagoslovi u svemu što poduzimate!

David Currie

Podijeli