Nadomak cilju

30. 11. 2013.

“Trčim prema cilju da postignem nagradu — nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu.” (Filipljanima 3,14)

“Ne znate li da u trkalištu svi trkači trče, ali samo jedan dobiva nagradu! Tako trčite da je odnesete! Svaki se natjecatelj uzdržava u svim stvarima. Oni da dobiju raspadljivi vijenac, a mi neraspadljivi.” (1. Korinćanima 9,24-27) Oni koji su se željeli uključiti u utrku i dobiti vijenac, što je smatrano velikom čašću, bili su umjereni u svemu tako da su njihovi mišići, njihov mozak i svaki dio njihovog tijela bili u najboljem stanju, najbolje pripremljeni za utrku. … Samo je jedan od njih dobivao vijenac. Međutim, u nebeskoj utrci svi možemo trčati i svi dobiti vijenac. Nema nesigurnosti, nema rizika u ovom natjecanju. Mi moramo staviti na sebe sve nebeske vrline i očiju uprtih naprijed, prema kruni besmrtnosti, imati Uzor uvijek pred sobom. … Skromni život, ispunjen samoodricanjem, kojim je živio naš božanski Gospodin, trebamo uvijek imati pred očima. I onda, kada budemo pokušavali biti slični Njemu usmjeravajući pogled prema cilju, prema nagradi, možemo sa sigurnošću sudjelovati u toj utrci. (2T 357,358)
Ako su se neznabošci kojima nije upravljala prosvijetljena savjest, koji nisu imali pred sobom strah Božji, bili spremni podvrgnuti odricanjima i disciplini tjelovježbe, uskraćujući sebi svako popuštanje željama koje bi ih oslabile, i to samo radi vijenca od propadljivog materijala, ili radi odobravanja od strane mnoštva, koliko bi više oni koji se nadaju besmrtnosti i odobravanju Neba, trebali biti spremni sebi uskratiti nezdrave stimulanse i popuštanje željama koje moralno ponižavaju, slabe intelekt i uzvišenije snage bića podređuju životinjskim prohtjevima i strastima. … S velikim zanimanjem Bog i nebeski anđeli bilježe samoodricanje, samoprijegor i očajničke napore onih koji su se uključili u kršćansku utrku. …
Za sve one koji potpuno prihvate uvjete Božje riječi, koji su svjesni svoje odgovornosti da sačuvaju tjelesnu snagu i sposobnost da razviju uravnotežen um i izgrade zdrava moralna mjerila, ova utrka nije nesigurna. Svi oni mogu dobiti nagradu, pobijediti i nositi krunu besmrtne slave koja neće izblijedjeti. (4T 34,35)