Naš primjer u poslušnosti

12. 06. 2014.

““Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama; on koji ne učini grijeha i u čijim se ustima ne nađe prijevare.”“ (1. Petrova 2,21.22)

Pred nama se otvara predivna mogućnost da budemo kao Krist — poslušni svim načelima Božjeg zakona. Ali sami smo potpuno nemoćni u postizanju ovog uvjeta. Sve što je u čovjeku dobro, do njega dolazi preko Krista. Moramo imati svetost koju objavljuje Božja riječ da bismo mogli biti spašeni, a ona je rezultat djelovanja božanske milosti dok se u pokornosti saginjemo pred stegom i ograničavajućim utjecajem Duha istine.
Čovjekova poslušnost može biti savršena samo pomoću miomirisnog kada Kristove pravednosti, koji ispunjava božanskim mirisom svako djelo istinske poslušnosti. Dio koji stoji do kršćanina jest da ustraje u pobjeđivanju svake mane karaktera. Stalno se treba moliti Spasitelju da izliječi nemir njegove bolesne duše. On na raspolaganju ima mudrost i snagu bez koje ne bi mogao pobijediti. One pripadaju Gospodinu, a On ih daruje onima koji u poniznosti i pokajanju zatraže pomoć.
Rad na preobražaju iz nesvetosti u svetost je stalan. Iz dana u dan Bog djeluje na posvećenju čovjeka, a čovjek treba surađivati s Njim ulažući ustrajne napore u izgradnju ispravnih navika. …
Bog će ispuniti više od najviših očekivanja onih koji imaju pouzdanje u Njega. On želi da se sjetimo da kada smo ponizni i skrušeni, upravo tada stojimo na mjestu na kojem nam se On može objaviti i objavit će nam se. Drago Mu je kada se pozivamo na prošle milosti i blagoslove kao na razlog zbog kojeg bi nas trebao nagraditi višim i većim blagoslovima. Počašćen je kad Ga ljubimo i pokazujemo svjedočanstvo istinitosti svoje ljubavi držeći Njegove zapovijedi. Počašćen je kada odvajamo sedmi dan kao odvojen i svet. Za one koji to čine, subota je znak. … Bog izjavljuje: ““Ja sam Jahve koji ih posvećujem.”“ (Ezekiel 20,12) Posvećenje znači zajedništvo s Bogom koje je prešlo u naviku. Ne postoji ništa tako veliko i moćno kao Božja ljubav prema Njegovoj djeci. (RH, 15. ožujka 1906.)