„Neka vaša ljubav bude bez pretvaranja! Mrzite zlo, prianjajte uz dobro!“ (Rimljanima 12,9)
Navike koje se često ponavljaju, oblikuju karakter. Djeca koja se grubo obraćaju drugima, koja su neljubazna u domu, stvaraju navike koje će prionuti uz njih u budućem životu i koje će samo uz najveće napore poslije moći svladati. Ona ne pokazuju da se boje Gospodina; ne pokazuju oplemenjenost karaktera; njihovo raspoloženje postaje sirovo, nedostaje im uljudnosti i svega što ukazuje na profinjeno ponašanje, a sve to baca mrlju na odgoj u obitelji. Po ponašanju djece izvan doma stranci mogu čitati kao iz otvorene knjige povijest obiteljskog života. Oni iz nje čitaju o zanemarenim dužnostima, o nedostatku obzirnosti, nepostojanju želje za oprostom, čitaju o sklonosti prema sukobima, osornosti i nestrpljivosti; dok će ona koja pokazuju da su se naučila strahu Gospodnjem, svojim karakterom i riječima posvjedočiti u korist doma u kojem se njegovala ljubav, u kojem je vladao mir, u kojem se njegovalo strpljenje, u kojem se posvećivala pozornost malim stvarima u životu, u kojem su svi nastojali svoje bližnje učiniti sretnima. …
Spremate li se da postanete pripadnici nebeske obitelji? Pripremate li se svojim životom u domu da postanete pripadnici Gospodnje obitelji? Ako je tako, učinite život u domu sretnim žrtvujući se jedni za druge! Ako želimo da Isus bude u našem domu, neka se u njemu izgovaraju samo ljubazne riječi. Božji anđeli neće prebivati u domu u kojem su sukobi i svađe. Neka se njeguje ljubav, mir i kršćanska uljudnost i anđeli će biti naši gosti. (The Youth’s Instructor, 14. travnja 1886.)
Ako djeca i mladež budu ljubazni i uslužni u domu, obzirnost će postati njihova stalna navika. Zahvaljujući svakidašnjoj učtivosti, uvijek će biti učtivi. Upravo je dom mjesto na kojem se mora vježbati samoodricanje i obzirnost prema svakom članu obitelji; tako je to u nebeskoj obitelji, tako će biti kada se rasijana obitelj sa Zemlje sjedini u nebeskom domu. (The Youth’s Instructor, 14. travnja 1886.)