Ne izgovarajte riječi nepovjerenja

23. 04. 2016.

“Išli smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista njome teče med i mlijeko. Evo njezinih plodova.” (Brojevi 13,27)
Do ovog trenutka riječi uhoda bile su izgovorene u vjeri, ali vidite što je uslijedilo. Nakon što su opisali ljepotu i plodnost zemlje, svi osim dvojice uhoda počeli su preuveličavati teškoće i opasnosti koje leže pred Izraelcima ako se upuste u osvajanje Kanaana. … Njihovo nevjerovanje bacilo je turobnu sjenku na zajednicu. Začulo se jadikovanje pomiješano sa zbrkanim žamorom glasova. Kaleb je shvatio situaciju i činio je sve što je bilo u njegovoj moći kako bi spriječio loš utjecaj svojih nevjernih kolega. On nije proturječio onome što je rečeno. Zidovi su bili visoki, a Kanaanci snažni. Ali Bog je obećao tu zemlju Izraelu. “Krenimo ne oklijevajući i zauzmimo je”, navaljivao je Kaleb, “jer je možemo nadvladati!” (Brojevi 13,30) Ali ostala desetorica su, prekinuvši ga, počela opisivati prepreke u još mračnijim bojama nego u početku. “Ne možemo ići na onaj narod”, izjavili su, “jer je jači od nas. … Zemlja kroz koju smo prošli da je izvidimo zemlja je što proždire svoje stanovništvo. Sav narod što ga u njoj vidjesmo ljudi su krupna stasa. Vidjesmo ondje i divove — Anakovo potomstvo od divova. Činilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima.” (Brojevi 13,32-34) Točno je da se ljudi mogu smatrati sličnim skakavcima kada se usporede s Gospodinom Bogom Izraelovim. Međutim, usporedivši na taj način Izraelce s narodom koji su vidjeli u Kanaanu, uhode su pokazali nedostatak vjere. Sinovi Izraelovi imali su na svojoj strani moćne nebeske sile. Onaj koji ih je sakriven u stupu od oblaka vodio kroz pustinju, borio se za njih. Vidjeli su kako se Njegova sila očitovala na Crvenom moru kada se na Njegovu riječ voda razdvojila otvarajući put pred njima. Bez obzira na to, uhode su, ugledavši zidine gradova u Obećanoj Zemlji, dopustili da nepovjerenje obuzme njihovo srce i vratili se svojoj zajednici s nepovoljnim izvještajem. … To nam pokazuje do kakvog očaja nevjerovanje dovodi ljude. Braćo i sestre, kada vam naiđu misli sumnje i nevjerice, sjetite se da je šutnja zlato. Ne izgovarajte riječi nepovjerenja jer su takve riječi sjeme koje klija i donosi plod. Među nama i inače ima previše priče, a premalo molitve. Mi razmišljamo i govorimo o teškoćama koje postoje, a zaboravljamo se osloniti na Gospodina. Božji Duh će moćno djelovati u korist svojeg naroda ako Mu pružimo priliku. (Manuscript 10, 1903.)