„Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.“ (Izreke 17, 17)
Naklonost je dobra ako se mudro poklanja i zato se mora razumno dijeliti na temelju spoznaje da je primatelj dostojan naklonosti. Što se može reći o primanju savjeta i pouka? (Izreke 25,9-12) „Kad si u parbi s bližnjim svojim, ne otkrivaj tuđe tajne, da te ne izgrdi tko čuje, i da ti se kleveta ne vrati. Riječi kazane u pravo vrijeme, zlatne su jabuke u srebrnim posudama. Mudrac koji kori uhu je poslušnu zlatan prsten i ogrlica od tanka zlata.“ Kada se družimo da bismo pomagali jedni drugima na putu prema Nebu, kada se razgovori vode o božanskim i nebeskim predmetima, tada vrijedi razgovarati; ali kad u razgovoru uzdižemo sebe, kad govorimo o zemaljskim i nevažnim predmetima, tada je šutnja zlato. Poslušno uho primit će ukor ponizno, strpljivo, spremno da bude poučeno. Jedino tada su naši razgovori s drugima na blagoslov i ispunjavaju ulogu koju im je Bog namijenio. Kada se obje strane božanskog naloga ispune, mudri savjetodavac ispunjava svoju dužnost, a poslušno uho sluša i dobiva blagoslov. (Letter 52, 1893.)
Svako druženje koje prihvatimo, koliko god bilo ograničeno, širi na nas neki utjecaj. Stupanj prepuštanja tom utjecaju određen je stupnjem bliskosti, postojanošću veze i našom ljubavlju i poštovanjem prema onome s kim se družimo. (The Signs of the Times, 7. prosinca 1882.)
Vaša dobra volja, vaša nesebična djela ne smiju biti ograničena na nekoliko omiljenih prijatelja, već na sve s kojima se družite. Tako ćete stvarati prijateljstva i veze bliske i trajne naravi; a ono što drugima činite, vama će se uzvraćati. (The Youth’s Instructor, 10. studenoga 1886.)
Društvenim vezama kršćanstvo dolazi u dodir sa svijetom. Tko god je primio božansko svjetlo, treba osvjetljavati put onima koji ne poznaju Svjetlo života. (Isusov život, str. 112)
Preporučujemo:
