Nebeski promatrači čuju svaku izgovorenu riječ

“‘Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?’ — rekoše mu. ‘Zar i nama nije govorio?’ Jahve to ču.” (Brojevi 12,2)
Aron i Mirjam bili su nezadovoljni Mojsijem zbog njegovog braka. … Mislili su da Mojsije sebe smatra superiornijim od njih i da će morati zauvijek ostati u drugom planu. Takva vrsta osjećaja bila je upravo ono što je Sotona želio. Upravo to mu je trebalo da bi nastavio djelo koje je započeo na Nebu. … Sotona ne može utjecati na naš um, na misaone sposobnosti i način na koji sagledavamo stvari. Ali on može učiniti da nam ono što promatramo izgleda tako da odgovara njegovim prepredenim planovima. … Aron i Mirjam pronašli su zajednički jezik. Razgovarali su i pitali se: “‘Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?’ — rekoše mu. ‘Zar i nama nije govorio?’” Ali zapazite ono što slijedi: “Jahve to ču.” (Brojevi 12,2) Gospodin čuje mnogo toga što ljudska bića govore i sagledava snažno djelovanje struje zla koju začinju riječi izgovorene u tajnosti. Kada bi ljudi uvijek imali na umu da je među njima prisutan Svjedok koji čuje svaku njihovu riječ, čak i u skrivenim odajama, bilo bi manje pokušaja da se tajnim riječima koje silaze s ljudskih usana utječe na um drugih idejama i zlim prijedlozima koji kriju kušnje velikog varalice. … Postojao je Jedan koji je mogao obraniti Mojsija. Poslušajte Njegovo svjedočanstvo. Njegove riječi dopiru do nas odzvanjajući kroz vrijeme i dokazuju da Božje misli nisu u suglasnosti s mislima neposvećenih ljudi. “Mojsije je bio veoma skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji. … ‘Vas se troje pojavite u Šatoru sastanka.’ Njih se troje pojavi. U stupu od oblaka siđe Jahve te stade na ulazu u Šator. Zovnu Arona i Mirjamu. Kad njih dvoje istupi naprijed, reče Jahve: ‘Saslušajte riječi moje: Nađe li se među vama prorok, u viđenju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram. Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kući mojoj najvjerniji je on. Iz usta u usta njemu ja govorim.’ … Čim se od šatora oblak udaljio, gle! Mirjam ogubavi, kao snijegom posuta.” (Brojevi 12,3-10) … Budući da su imali čast sudjelovati u djelu, Aron i Mirjam pomislili su da su jednaki Mojsiju i da su važan dio velike cjeline. Smatrali su da zasluge treba pripisati i njima i da ne treba sva čast pripasti Mojsiju. Neka svako ljudsko biće ima u vidu da na svakom mjestu na koje ga Bog postavi, mora pokazati puno povjerenje u Njega. (Letter 7, 1894.)