Nebo cijeni čistu, nesebičnu vjeru

“Pristupi stotnik i reče moleći: ‘Gospodine, sluga moj leži uzet u kući i silno se muči.’ A Isus mu reče: ‘Doći ću, izliječit ću ga.’” (Matej 8,5-7)
Stotnik se osjetio nedostojnim. On je posjedovao smjeran duh iako je bio čovjek na vlasti. Osjetio se nedostojnim da Isus Krist svojom čudotvornom silom uđe pod njegov krov; smatrao je da bi Njegova izgovorena riječ bila sasvim dovoljna, kao što bi i on rekao ljudima pod svojom vlašću: “Idi! — i ode; drugom: Dođi! — i dođe; a sluzi svome: Učini to! — i učini.” (Matej 8,9) Zato je vjerovao da će Kristova izgovorena riječ izliječiti njegovog slugu. A kada je Isus to čuo, zadivio se. “Zaista, kažem vam, tolike vjere ne nađoh ni u koga u Izraelu.” (Matej 8,10) … Židovski narod nije primio svojeg obećanog Mesiju koji je došao točno onako kao su proročanstva najavila. A sada je tu bio čovjek koji službeno nije pripadao Izraelu, koji nije uživao prednosti koje je Izrael imao u izobilju, pa ipak je u vjeri i poštovanju prema Kristu daleko nadmašivao narod kojem je Gospodin povjerio najsvetije, najdragocjenije istine. Tko su, dakle, bili pravi “Izraelci” — Židovi, pogani, barbari, Skiti, slobodnjaci ili robovi (vidi Kološanima 3,11)? Isus “bijaše na svijetu, i svijet postade po njemu, a svijet ga ne upozna. K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše.” (Ivan 1,10.11) Ali ovaj Rimljanin, predstavnik vlasti, došao je k Isusu s najusrdnijom molbom za jednoga od svojih slugu, koji je bio oduzet i trpio velike bolove. Njegova vjera je u svojoj jednostavnosti bila čista i nesebična. On od Isusa ne traži: “Pokaži mi znak s Neba”, već Ga moli da izliječi njegovog napaćenog slugu. Kaže Mu da se osjeća nedostojnim da Ga primi pod svoj krov. Ali Onaj koji boravi na visini i u Svetištu ipak će sići i prebivati među onima koji su skrušenog i smjernog srca. … Neka ljudi prime svjetlo onako kako je izneseno u Božjoj riječi, u istini, i to će im dati postojanost namjera i sposobnost da stoje uspravno, neovisni u moralnom pogledu usred teškoća i opasnosti. Karakter će biti oblikovan i zaštićen istinom — karakter koji će se održati u dan kušnje i probe koja je pred nama — koliko god snažan bio pritisak, koliko god ozbiljna nevolja koju dan koji Bog priprema može donijeti. Načelo pravednosti djeluje iznutra prema van i postaje kvaliteta koja se može osjetiti. (Letter 114, 1895.)