“Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga!” (Ezekiel 28,17)
Luciferov grijeh je neobjašnjiv. On nije bio odan Bogu. Njegovo nezadovoljstvo i prigovaranje izazvalo je suosjećanje anđeoskih četa i mnogi su zauzeli isti stav kao i Lucifer. A kako je Gospodin slomio silu tih optužbi?
S obzirom na ozbiljnost Sotoninih optužbi, Bog nije namjeravao s njim postupiti onako kako je zasluživao. Kušač bi svu krivnju prebacio na one koji su po položaju niži od njega. Izgledalo bi da se pobuna mogla potpuno izbjeći samo da se njemu dopustilo da postupi onako kako je on smatrao.
Njegova spremnost da osudi navela bi ga da uspostavi teoriju o pravdi nespojivoj s milošću. On tvrdi da djeluje u Božje ime i u Božjoj sili, da su njegove odluke pravedne, čiste i bez mane. Tako on sebe postavlja na sudačku stolicu i izjavljuje da su njegovi sudovi nepogrešivi. Tu se javlja njegova pravda koja je bez milosti, krivotvorina pravde koja je mrska Bogu.
Ali otkud je svemir mogao znati da Lucifer nije pouzdan i pravedni vođa? U njihovim očima on djeluje pravedno. Oni ne mogu vidjeti, kao što Bog vidi, ono što se nalazi ispod površine. Oni ne mogu znati ono što Bog zna. Da mu je maska bila odmah skinuta i da je anđeoskim četama jasno pokazano da njegovi sudovi nisu Božji sudovi, da je on izgradio vlastito mjerilo i izložio se Božjem opravdanom negodovanju, to bi dovelo do stanja stvari kakvo se moralo izbjeći.
Upravo zbog Sotonine vještine zavođenja mnogi anđeli su postali nevjerni Bogu. Bog je istinit i pravedan. Sotona nije bio u pravu i osvjedočen je da nije u pravu. Sada je morao odlučiti — ili će se pokoriti i stati na Gospodnju stranu, ili će lažima poduprijeti sebe. Zahvaljujući lukavstvu i prijevari, izgledalo je da on stječe prednost, ali samo nakratko. Bog ne laže. On djeluje neposredno i pravedno. Lucifer može govoriti istinu kad to odgovara njegovim namjerama, ali se može poslužiti i nepoštenim sredstvima kako bi izbjegao poniženje i poraz. …
Sotonin pravi karakter nije se mogao odmah prikazati svemiru. Moralo mu se dopustiti da nastavi sa svojim nepoštenim radnjama sve dok se sam ne razotkrije kao tužitelj, varalica, lažov i ubojica. Jednim kasnijim činom Sotona je zauvijek izgubio naklonost odanog svemira. U smrti Božjega Sina, velikom varalici je skinuta maska. (Letter 16a, 1892.)