“Marija mu reče: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!’ Tada je anđeo ostavi!” (Luka 1,38)
Marija je mogla pružiti mnogobrojne odgovore u kratkom razgovoru s anđelom. Sasvim uobičajen odgovor glasio bi: “Misliš li da sam skrenula s uma? Očekuješ li da ću hodati unaokolo s vidno upadljivim trbuhom, govoreći legalističkom narodu u mojoj mnogobrojnoj zajednici da sam začela od Duha Svetoga?”
Ovdje trebamo ući u kožu biblijskih likova. Lako je čitati izvještaj samo kao nešto što se dogodilo ljudima koji se bitno razlikuju od nas. Međutim, to je pogrešno. Nebiblijski je. Trebamo se uživjeti u događaj kako bismo uvidjeli njegovu pravu važnost. Kako biste se osjećali da se to dogodi vama ili vašoj kćeri? Kako biste vi odgovorili?
Philip Yancey postavlja pitanje: “Koliko je puta Marija razmišljala o anđelovim riječima kada je osjetila kako Sin Božji udara o stijenku maternice? Koliko je puta Josip preispitivao svoj susret s anđelom dok je podnosio veliku sramotu živeći među sugrađanima koji su jasno mogli vidjeti kako se izgled njegove zaručnice mijenja?”
A Malcolm Muggeridge izjavljuje da bi u naše vrijeme, s klinikama za planiranje obitelji koje pružaju prikladne načine za ispravljanje “pogrešaka” koje sramote obitelj, “zapravo, bilo malo vjerojatno da bi se Isus, u postojećim uvjetima, uopće mogao roditi. Marijina trudnoća, uzevši u obzir siromaštvo i činjenicu da se ne zna tko je otac, bila bi dovoljan razlog za pobačaj; a njezino objašnjenje da je ostala u drugom stanju djelovanjem Duha Svetoga ukazalo bi na potrebu za psihijatrijskim liječenjem i razlog za prekid trudnoće učinilo još logičnijim. Tako bi naš naraštaj, kojem je Spasitelj možda potrebniji nego bilo kojem drugom naraštaju u prošlosti, pokazao veliku čovječnost ako bi dopustio da bude rođen.” To bi bili uobičajeni odgovori. Ali možemo biti zauvijek zahvalni što se Marija vjerom izjasnila kao Božja sluškinja koja je bila spremna ponijeti posljedice kako bi služila svojem Gospodinu.
Ona je postala uzorom za sve one koji će prihvatiti njezinog Sina i vjerom živjeti u Njemu. Oni postupaju neuobičajeno u odnosu na putove ovoga svijeta, ali uobičajeno u odnosu na Božje putove. Nalik na svojega Gospodina, i oni su drugačiji.
Preporučujemo:
