Nepodijeljeni posjed

30. 03. 2013.

“Oni koji pripadaju Kristu Isusu razapeli su svoje tijelo s njegovim strastima i požudama.” (Galaćanima 5,24)

Imamo zapovijed da razapnemo tijelo s njegovim slastima i željama. Kako ćemo to učiniti? Hoćemo li nanijeti bol tijelu? Ne, trebamo uništiti želju za grijehom. Moramo izbaciti svaku iskvarenu misao i pokoriti svoj razum Isusu Kristu. Sve tjelesne sklonosti moraju se podvrgnuti višim silama duše. Božja ljubav mora imati punu vlast nad nama. Sâm Krist mora sjediti na prijestolju našeg srca. Svoje tijelo moramo smatrati Njegovom otkupljenom svojinom. Udovi tijela moraju postati oruđa pravde. (Temelji sretnog doma, str. 111)
U ovom svijetu postoje dva kraljevstva, Kristovo i Sotonino. Svatko od nas pripada jednome od tih kraljevstava. U svojoj prekrasnoj molitvi za svoje učenike, Krist je rekao: “Ne molim te da ih digneš sa svijeta, već da ih očuvaš od Zloga. Oni ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu. Posveti ih istinom; tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet!” (Ivan 17,15-18)
Nije po Božjoj volji da se odvajamo od svijeta. Međutim, iako se nalazimo u svijetu, trebamo se posvetiti Bogu. Svijet nam ne smije postati uzor. Mi moramo ostati u svijetu, ali kao utjecaj na popravljanje, kao sol koja je sačuvala svoj okus. Usred nesvetog, poročnog, idolopokloničkog naraštaja, mi trebamo ostati čisti i sveti da bismo pokazali da Kristova milost ima silu da u čovjeku obnovi božansko obličje. Mi trebamo širiti spasonosni utjecaj na svijet. …
Svijet je postao nesretna i bolesna kuća grijeha, gomila pokvarenosti. … Mi se ne smijemo povoditi za njegovim običajima niti ići njegovim putovima. Neprestano se moramo odupirati njegovim labavim mjerilima. …
Blagoslovi milosti dani su čovjeku da bi cijeli nebeski svemir, ali i grešni svijet, mogli vidjeti, bolje nego na bilo koji drugi način, savršenstvo Kristovog karaktera. Veliki Liječnik došao je na svijet pokazati muškarcima i ženama da Njegovom milošću mogu tako živjeti da u Božji veliki dan dobiju dragocjeno svjedočanstvo da su “po njemu ispunjeni” (Kološanima 2,10). (CH 591—593)