Nevjerni Toma

“Isus mu reče: ‘Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!’” (Ivan 20,29)
“Kad se Isus prvi put sastao s učenicima u gornjoj sobi, Toma nije bio s njima. On je čuo vijest od drugih i dobio mnoštvo dokaza da je Isus ustao, ali njegovo je srce bilo ispunjeno utučenošću i nevjerom. … Odlučio je ne vjerovati i cijelog ga je tjedna mučila potištenost koja se činila sve mračnijom nasuprot nadi i vjeri njegove braće. … Usrdno je volio svojega Gospodina, ali je dopustio da ljubomora i nevjerovanje ovladaju njegovim umom i srcem.” (Isusov život, str. 665,666) “(On) je čvrsto i samouvjereno izjavio da neće povjerovati dok na Isusovim rukama ne vidi ožiljak od čavala i svoj prst ne stavi na to mjesto, a ruke na Njegovu slabinu gdje Ga je okrutno probolo koplje. … Uporno i samouvjereno je tvrdio da neće vjerovati sve dok svoj prst ne stavi u Njegove rane od klinova i ruku na mjesto probodeno okrutnim kopljem. … Kad se Isus ponovno javio svojim učenicima, s njima je bio i Toma. … Isus mu je dao dokaz za kojim je čeznuo.” (Rani spisi, str. 161) “Srce mu je htjelo iskočiti od radosti pa se bacio pred Isusove noge s uzvikom ‘Gospodin moj i Bog moj!’ Isus je prihvatio njegovo priznanje, ali je nježno ukorio njegovu nevjeru. … U postupanju s Tomom Isus je pružio pouku svojim sljedbenicima. Njegov primjer pokazuje kako trebamo postupati s onima čija je vjera slaba i koji ističu svoje sumnje. Isus nije zasipao Tomu prijekorima niti je stupio s njim u raspravu. Sâm se otkrio njemu koji je sumnjao. Toma je bio vrlo nerazuman u određivanju uvjeta svoje vjere, ali je Isus velikodušnom ljubavlju i obzirom porušio sve prepreke. Nevjerovanje se rijetko pobjeđuje prepirkom. … Ali kada se Isus u svojoj ljubavi i milosti otkrije kao raspeti Spasitelj, s mnogih će se usana koje su se protivile, čuti Tomino priznanje: ‘Gospodin moj i Bog moj!’” (Isusov život, str. 666,667)