Jutarnji stih

Nije bila slučajnosti

“Mudro se vladajte prema onima koji su vani! Iskorišćujte prigodu!” (Kološanima 4,5)

Bilo je već podne kad smo moja supruga i ja zbog nekog žurnog i neodložnog posla oko papira bili spremni napustiti hotel. Dok smo prenosili prtljagu u automobil, vidjeli smo neki par kako sjedi u vozilu pokraj našeg sa spuštenim staklima. Da bih iskoristio priliku, pokazao sam im knjigu Velika borba i upitao: “Želite li nešto čitati dok čekate?”

Žena je oklijevala, ali je muškarac na vozačevom sjedalu uzeo knjigu rekavši da voli čitati. Brzo je pogledao sadržaj i odložio knjigu s riječima: “Da! Da! Izgleda u redu. Hvala vam!”

Poželjevši im dobar i uspješan dan, okrenuo sam se i nastavio stavljati naše stvari u automobil, dok se supruga vraćala u hotel. U jednom sam trenutku stekao dojam da par pokušava privući moju pozornost, ali sam ih ignorirao smatrajući da mi možda žele vratiti knjigu a da je nisu ni pogledali. Zato sam brzo završio pakiranje i krenuo prema hotelskoj sobi da pronađem suprugu.

Kad sam već prešao pola parkirališta, čuo sam kako me netko doziva: “Hej, čovječe!” Nerado sam se okrenuo i ugledao muškarca kako dolazi prema meni s knjigom u ruci. Sada sam već bio siguran da mi je želi vratiti!

Brzo sam prošaptao molitvu: “Gospodine, ja sam dao sve od sebe. Ovo je sada Tvoj problem.” Kako mi je muškarac prilazio, sakrio sam svoje razočaranje vedrim osmijehom i odvratio: “Da, izvolite!”

Na moje iznenađenje on mi je ponovno zahvalio za knjigu i rekao: “Ne znate koliko mi ovo znači. Nije nimalo slučajno što smo se ovdje danas sreli.” Rekao mi je da je napisao neka teološka djela, ali iz sasvim drugačije perspektive. Bio je siguran da će mu ova knjiga biti od velike pomoći. Stalno je ponavljao: “Siguran sam da nije nimalo slučajno što ste mi danas dali ovu knjigu. To je prije sve drugo samo ne slučajnost!” Također mi se povjerio da je bio depresivan i da je ozbiljno razmišljao da završi sa životom. Obećao je da će pročitati knjigu i, predajući mi listić sa svojim imenom i adresom, zamolio me da ga nazovem za par dana.

I bio je u pravu – to nije bila slučajnost. I neće biti slučajnost kada ga vidim ponovno u Božjem kraljevstvu! Nimalo slučajno!

Dale Thomas, SAD


Komentiraj