Izdvojeno

Nije riječ samo o kalorijama…

Zašto zdravlje obuhvaća više od toga

Aleks ima gripu i leži u krevetu s visokom temperaturom. Boli ga cijelo tijelo — glava, mišići i zglobovi, “čak i kosa”. Ali on je raspoložen i vedar. Stvarno? Sigurno nije! Naprotiv: u duši je jednako utučen kao i izvana.

Erika treba sutra polagati pismeni dio vozačkog ispita. Za nju je to prvi veliki ispit. Sva je uplašena i pod stresom — ali tijelo joj se raduje, osjeća se dobro kao nikada dosad… Sumnjamo. Nema apetita, ima problema s probavom, da ne govorimo o glavobolji.

Zašto opisujem ova dva klasična slučaja? Želim ukazati na povezanost duševnog i tjelesnog zdravlja. Nema sumnje da nam je to svima poznato. Uostalom, odavno se nalazimo u vremenu psihosomatske medicine. No ravnamo li se u životu prema svojoj spoznaji?

U veljači 2000. objavljena je studija klinike Mayo u američkoj saveznoj državi Minnesota. Početkom šezdesetih godina pacijenti koji su u klinici Mayo zbog zdravstvenih pregleda ispunili i takozvani MMPI test (Minnesota Miltiphasic Personality Inventory), psihotest s petsto i pedeset pitanja. Na osnovi odgovora bilo je moguće postaviti skalu optimizma/pesimizma. Trideset godina nakon toga od 729 ispitanika umrlo je njih 200. Istraživači su dokazali da pesimistički svjetonazor skraćuje život. Zašto pesimisti ranije umiru, studija nije otkrila.

U međuvremenu je objavljeno više studija koje pokazuju da optimistično nastrojeni ljudi žive ne samo duže, nego i kvalitetnije. Profesor Ralf Schwarzer s Berlinskog sveučilišta proveo je istraživanje na preko šest stotina pacijenata oboljelih na srce ili pluća. Ustanovio je da se optimisti nakon operacije brže oporavljaju, zadovoljniji su i prije se vraćaju na radno mjesto. Mnogi bi sad mogli tvrditi: Možda optimisti nisu zdraviji, već su postali optimisti zato što su bili blagoslovljeni boljim zdravljem. Ali za to nema dokaza. Također se nije dalo utvrditi jesu li optimisti bili iznimno inteligentni, obrazovani, bogati, ili su na neki drugi način bili u prednosti. No ustanovljeno je da optimisti manje pate od depresije i zbog toga rjeđe naginju samoubojstvu.

Kako sve to funkcionira? Vjerojatno imunosni sustav optimista bolje funkcionira. Dokazano je da snaga imunosnog sustava kod depresija i kroničnog stresa značajno popušta, a nesreće ostavljaju u imunosnom sustavu primjetljive tragove. Hrvatski su istraživači kod žena, koje su za vrijeme Domovinskog rata bile protjerane iz svojega zavičaja, dijagnosticirali značajno slabljenje imunosnog sustava. Više mjeseci nakon uragana “Andrews” američki su znanstvenici kod svih stanovnika ustanovili značajno smanjenu učinkovitost fagocita — stanica ubojica odgovornih za borbu protiv raka.

Realizam je očito koban. On nam otima hrabrost za život. Nama su potrebni snovi; oni su put da stvarnost vidimo u boljem svjetlu. Zanimljivo je da zdravstveni djelatnici i psiholozi ne ocjenjuju baš pozitivno optimizam koji traje dugo vremena. Sigmund Freud je optimizam proglasio čak neurozom, a engleski liječnik i esejist Havelock Ellis je pisao: “Optimizam najbolje uspijeva u ludnici.”

S druge strane, već je apostol Pavao znao koliko je važno pozitivno razmišljanje. On je prije dvije tisuće godina uputio dobar savjet kako da naučimo biti optimistični: “Uostalom, braćo [i sestre], sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubezno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli!” (Filipljanima 4,8) Do danas ovaj dobar savjet nije izgubio na aktualnosti.

čini se da pozitivni i stabilni međuljudski odnosi također pogoduju našem imunosnom sustavu. Na Sveučilištu Carnegie-Mellon u Pittsburgu provedena je u vezi s tim vrlo zanimljiva studija: 420 dragovoljaca bilo je zaraženo virusom prehlade. Nekoliko dana poslije pregledani su da se vidi tko se stvarno prehladio. Rezultat: Što je bio stabilniji odnos ispitanika prema prijateljima, susjedima ili kolegama, virusi su rjeđe izazivali prehladu. Razboljelo se šezdeset dva posto sudionika s tri ili manje veza, a samo trideset pet posto sudionika sa šest ili više bliskih osoba. Znanstvenici smatraju da pozitivne veze s članovima obitelji, prijateljima i znancima djeluju kao čimbenik smanjenja stresa koji konkretno pridonosi obrambenoj sposobnosti našeg imunološkog sustava.

Ljudi kojima se divimo ili ih volimo oblikuju nas i mijenjaju, čak i onda kad toga nismo svjesni. Svi mi poprimamo određene osobine naših prijatelja a da to i ne primjećujemo. Ono što čovjek gleda, to ga mijenja. Ovo vrijedi u pozitivnom kao i u negativnom smislu. Stoga kršćani imaju bolje mogućnosti da se nauče biti optimistični jer je Krist bez sumnje bio najveći optimist. Tko redovito čita Bibliju i molitvom stalno njeguje osobnu zajednicu s Isusom Kristom, taj će u svojem životu sve više odražavati Isusove vrijedne misli i načela pa će se pozitivan odnos prema životu našeg Spasitelja odraziti i na naš osobni život.

S obzirom na to, mi kršćani trebali bismo biti svuda poznati kao najveći optimisti. Na koncu, imamo sve razloge za optimizam. Najveći od svih optimista naš je najbolji Prijatelj, a On nam je podario budućnost koja doslovce seže do vječnosti, nadu bez iluzija. Već danas ona može potpuno promijeniti naš život.

Dr. Peter Pribis

Podijeli