Jutarnji stih

Nikad ne putujem sam

“Nisam li ti zapovjedio: odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.” (Jošua 1,8.9)

Počeo sam raditi kao literarni evanđelist u Lahoreu u Pakistanu 1981. Iste godine sam radio u različitim gradovima na teritoriju južnog Punjaba.
Budući sam prije radio u policiji, direktor nakladništva je smatrao da bih mogao ostvariti dobre rezultate u sjevernom Pakistanu, odakle se proizvedene droge i streljivo šire u mnoga područja u Pakistanu, a i u druge zemlje.
Kad sam dobio taj zadatak, nisam vidio nikakav problem u tome da prodajem knjige talibanima i drugim organizacijama. Jedan od vođa Crkve u to vrijeme upozorio me je da budem oprezan zbog visoke stope otmica u nekim područjima. Rekao mi je da je bolje da tamo ne radim, ali sam mislio u sebi: Radim za Gospodina. Moj život nije moja briga, već Njegova.
Tijekom mojeg boravka u ovim područjima dogodili su se mnogi neugodni događaji, ali nikada neću zaboraviti jedno posebno ugodno iskustvo. Godine 1986. bio sam u blizini granice s Afganistanom, na mjestu na kojem su talibani imali svoj ratni stožer. Sreo sam se s kanom (knezom) tog područja i prodao mu neke knjige Ellen G. White. Također se pretplatio na naš zdravstveni mjesečni časopis Sehat.
Na istom prostoru sam se isto tako sastao s ravnateljem pogranične policije, koji je naručio 250 primjeraka knjige Where There Is No Doctor (Tamo gdje nema liječnika). Morao sam putovati avionom jer u ovim područjima nema mnogo cesta. Budući da je to bio moj prvi let avionom, nisam znao da moram kupiti povratnu kartu.
Nakon dostave knjiga, šef osiguranja aerodroma upitao me imam li povratnu kartu. Kad je shvatio da nemam, rekao je: “Učinit ću nešto za vas.” Ovjerio mi je ruku pečatom kako bih zadovoljio službenike na aerodromu i posadu zrakoplovne kompanije. Stigao sam za 45 minuta do odredišta za koje bi mi trebalo tri dana putovanja po zemlji. Čak sam tom prigodom boravio i u kući guvernera Peshawara.
Znam da me je Bog vodio dok sam radio u ovim teškim područjima u Pakistanu, pomažući mi da stignem u mjesta u koja se usuđuje otići vrlo malo ljudi. Kad prodajemo Božje knjige, nikada ne putujemo sami. Moramo se uvijek sjetiti da za svakoga od nas vrijedi da je “s tobom Jahve, Bog tvoj kuda god pođeš”.
Ejaz Gill, Pakistan


Komentiraj