Nitko nije slobodan od kušnji

21. 06. 2014.

““Vama koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje što već stoji spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zato ćete klicati od radosti, iako se jedan čas — ako to mora biti — budete ožalostili raznim kušnjama.”“ (1. Petrova 1,5.6)

Nemojte misliti da je kršćanski život slobodan od kušnji. Kušnje će doći na svakog kršćanina. A i kršćanin i onaj tko ne prihvaća Krista za svojeg vođu, imat će kušnje. Razlika je u tome što ovaj drugi služi tiraninu za kojega se radi vrlo naporno, dok kršćanin služi Onome koji je umro da bi mu podario vječni život. Ne gledajmo na kušnju kao na nešto neobično, već kao na sredstvo kojim se čistimo i jačamo. ““Svaku radost imajte, braćo moja, kad padate u različne napasti”“, opominje Jakov, ““znajući da kušanje vaše vjere stvara postojanost!”“ (Jakov 1,3)
U budućem ćemo životu razumjeti pojedinosti koje nas ovdje u velikoj mjeri zbunjuju. Shvatit ćemo koliko smo moćnog Pomoćnika imali i kako su Božji anđeli bili poslani da nas čuvaju kada smo slušali savjet Božje riječi.
Svima koji Ga primaju, Krist će dati snagu da postanu Božji sinovi. On je prisutan u svakom trenutku kada nam je potrebna pomoć. Stidimo se svoje kolebljive vjere. Oni koji su svladani kušnjom mogu samo sebe okrivljavati zbog neuspjeha u odupiranju neprijatelju. Svi koji odluče, mogu doći Kristu i pronaći pomoć koja im je potrebna.
Tu među vama stoji silni Savjetnik vjekova, pozivajući vas da Mu poklonite svoje povjerenje. Hoćemo li se odvratiti od Njega zbog nesigurnih ljudi, koji su kao i mi potpuno ovisni o Bogu? Jesmo li pali tako nisko ispod prednosti koje imamo? Zar nismo krivi što očekujemo tako malo da nismo ni tražili ono što nam Bog želi podariti?
““Slavit ću ljubav Jahvinu, slavna djela njegova — za sve što nam Jahve učini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi. Reče: ‘Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se neće iznevjeriti!’ I on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama. Nije slao poslanika ni anđela, nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine.”“ (Izaija 63,7-9) (RH, 9. lipnja 1910.)