Noa, sagradi sebi korablju

6. 12. 2012.

„Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i spolja paklinom.“ (Postanak 6,14)

Za kratko vrijeme nakon prvog Adamovog prijestupa, grijeh se proširio i povećao kao guba! Narav je grijeha da raste. Iz naraštaja u naraštaj grijeh se širio kao zarazna bolest. Mržnja prema Božjem zakonu i, kao sigurna posljedica, mržnja prema svakoj pobožnosti postala je sveopća pojava. Svijet se još nalazio u svojoj mladosti, ali otkako se grijeh prvi put pojavio, postao je zastrašujući u svojim razmjerima i uskoro je preplavio svijet. Bog koji je stvorio ljudski rod i davao mu nesebično iz riznica svoje providnosti, bio je zanemaren i prezren od primatelja Njegovih darova. … Ali iako su grešnici zaboravili svojega nesebičnog Dobročinitelja, Bog se nije okrenuo od njih niti ih je prepustio da propadnu u svojim zločinima i nasilju ne iznoseći im pred oči njihovu pokvarenost i posljedice kršenja svojeg Zakona. On im je poslao vijesti opomene i poziva. …

Bog kojega su muškarci i žene omalovažavali i vrijeđali i čiju su milosrdnu ljubav i velikodušnost zlorabili, i dalje je njegovao sažaljenje prema palom ljudskom rodu i u svojoj ljubavi pobrinuo se za utočište za sve one koji će Ga prihvatiti. Naredio je Noi da sagradi korablju i da u isto vrijeme propovijeda stanovnicima svijeta da će Bog pustiti veliki potop na Zemlju i uništiti bezakonike. Ako povjeruju u vijest i pripreme se za taj događaj time što će se pokajati i promijeniti, dobit će oprost i bit će spašeni. Bog nije uklonio svojega Duha iz ljudske sredine ne otkrivajući im sigurne posljedice njihove odluke da krše Njegov Zakon. …

Božji Duh se borio s buntovništvom sve dok vrijeme koje je Bog odredio nije došlo kraju; sve dok Noa i njegova obitelj nisu ušli u korablju i Božja ruka zatvorila njezina vrata. Milost je sišla sa svojeg zlatnog prijestolja i više nije posredovala za ljudski rod.

Iako je Bog nastojao privući grešnike k sebi i osvjedočiti ih svojim Svetim Duhom, oni su se u svojem buntovništvu sve više udaljavali od Njega i neprestano se odupirali pozivima beskrajne ljubavi. Noa je dostojanstveno stajao usred svijeta koji je odbacivao Boga, svijeta koji se upuštao u sve oblike neumjerene raskalašenosti koje su ga navodile na zločine i nasilje svake vrste. … Kakvo je to bilo gledanje svijetu kada je Noa ustao, povezan s Bogom poslušnošću, kao potpuna suprotnost ljudima oko sebe! (Signs of the Times, 20. prosinca 1877.)