“Vjerom Noa, obaviješten od Boga o još neviđenim stvarima, s pobožnim poštovanjem sagradi lađu da spasi svoju obitelj. Vjerom osudi svijet i postade baštinikom pravednosti koja pripada vjeri.” (Hebrejima 11,7)
Svijet je osuđen Noinom dosljednom vjerom i djelima. On nije samo propovijedao istinu za to vrijeme, nego se i ponašao u skladu sa svakom propovijedi. Da nikada nije podigao glas upozorenja, njegova djela i njegov sveti karakter među pokvarenima i bezbožnicima osuđivali bi bezbožnike i razvratnike tog doba. Noa je pokazivao Kristovo strpljenje i krotkost podnoseći ružne uvrede, porugu i ismijavanje. Njegov glas često se čuo u molitvi Bogu za Njegovu silu i pomoć da bi mogao izvršiti sve Božje zapovijedi. Bila je to osuđujuća sila za bezbožne.
Međutim, kucnuo je čas da Noa uputi posljednji poziv rodu opterećenom krivnjom. Još jednom ih je pozvao da poslušaju poruku upozorenja i nađu utočište u korablji. Pruža ruke u molitvi i obraća im se glasom punim suosjećajnosti. Drhtavim usnama i s očima punim suza obavještava ih da je njegovo djelo završeno, ali glasno i grubo podsmjehivanje i još odlučnije psovke i uvrede obrušavaju se na Nou. Zanesenjak, fanatik, luđak, riječi su koje mu dopiru do ušiju. On im svima upućuje posljednji pozdrav, potom s obitelji ulazi u korablju i Bog zatvara vrata. Ta vrata koja su zatvorila Nou unutra, odvojila su vanjski svijet. To su bila zatvorena vrata u Noino vrijeme. A Gospodin je njega zaklonio. Sve do tog trenutka Bog je držao otvorena vrata za stanovnike starog svijeta koji su mogli pronaći sklonište ako povjeruju u poruku koju im je poslao. No sada su zatvorena i nijedan čovjek nije ih mogao otvoriti. Vrijeme kušnje se okončalo.
Božje dugo trpljenje privedeno je kraju, brojke u knjigama s Božjim računima zbrojene su i napunio se vrč nepravde. Tada je prestala milost i pravda je uzela mač osvete. …
Vrata su bila zatvorena u Noino vrijeme. Vrata su bila zatvorena za bezbožnike u uništenju Sodome, ali i otvorena za Lota. Vrata su se zatvorila za stanovnike Tira, pa za stanovnike Jeruzalema … koji nisu povjerovali. Ali vrata su bila otvorena za ponizne, vjerne ljude koji su bili poslušni Bogu. Tako će biti na svršetku vremena. (Manuscript 17, 14. kolovoza 1885., “Razmišljanja na brodskoj palubi”)