„Uistinu, ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, već novi stvor.“ (Galaćanima 6,15)
Jedino milost Isusa Krista može promijeniti kameno srce u mesno i učiniti da bude živo Bogu. Muškarci i žene mogu učiniti velika djela u očima svijeta; njihovih dostignuća može biti mnogo i mogu biti visoko cijenjena u očima drugih, ali svi talenti, sva vještina, sve sposobnosti svijeta neće uspjeti promijeniti karakter i od izopačenog djeteta grijeha učiniti Božje dijete, baštinika Neba. Mi nemamo nikakve snage da opravdamo dušu, da posvetimo srce. …
Koliko samo čudesne odredbe Božjega plana spasenja čovječanstva proširuju i uzdižu naše zamisli o Božjoj ljubavi! Koliko samo povezuju naše srce sa srcem Beskonačne ljubavi! Koliko nas pozivaju da uživamo u Njegovoj službi dok se naše srce odaziva privlačnoj sili Njegove ljubavi i nježne milosti! …
Ovo je djelo koje je pred nama. Mi moramo imati vjeru koja kroz ljubav radi i čisti dušu. Naš život treba biti vjerom sakriven s Kristom u Bogu. Onda ćemo postati sakriveni po Bogu, jer vrijednost kršćanskog karaktera svijet još nije prepoznao. Svijet se divi poštenju, ali i pokazivanju vrlina i osobina kršćanskog karaktera; međutim, u isto vrijeme on se ruga istinskoj kršćanskoj savjesnosti jer je ona ukor njihovom životu u grijehu. Živo kamenje koje blista u Gospodnjem duhovnom hramu jako smeta Sotoni, i on stalno nastoji ugasiti svjetlo i pomračiti Sunce Pravednosti umećući svoju sjenku između duše i Boga. …
Pred ljudskim bićima i anđelima od kršćana se traži da riječima i primjerom pokažu vrijednost kršćanskog karaktera. Oni koji primaju Krista za svojeg Spasitelja to će moći učiniti, i za njih je Krist otišao pripremiti stanove na Nebu. Ima nekih koji govore da svi imaju pravo na mjesto na Nebu, a u istom dahu priznaju da svi nisu pripremljeni za boravak na Nebu. Kada bi svi … prihvatili istinu kao što je u Isusu i osigurali joj mjesto u unutarnjoj svetinji svojega bića, kad bi se posvetili njome, i oni bi se osposobili za Nebo. …
Oni čiji je život sakriven s Kristom u Bogu, koji su se obukli u Njegovu pravednost, imat će pravo na baštinu, neprolaznu i neopoganjenu, koje neće izblijedjeti. (Signs of the Times, 2. svibnja 1892.)