„Čovjek ode i kaže Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.“ (Ivan 5,15)
I dok je izliječeni hodao svojim putem brzim, elastičnim koracima, dok mu je puls otkucavao živahnošću obnovljenog zdravlja a lice blistalo nadom i radošću, sreo je farizeje koji su mu rekli, ostavljajući dojam velike svetosti, da nije po Zakonu to što svoj prostirač nosi u subotnji dan. Nije bilo nikakvog radovanja zbog oslobođenja tog dugogodišnjeg zarobljenika, nikakvog zahvalnog slavljenja što se među njima našao Onaj koji je liječio sve bolesti. Bila je zanemarena njihova predaja, i to je zatvorilo njihove oči za sve dokaze božanske snage.
Zaslijepljeni i puni svoje pravednosti, nisu mogli priznati da su promašili pravu svrhu subote. Umjesto da kritiziraju sebe, odlučili su osuditi Krista. I danas nailazimo na ljude sličnoga duha, ljude koji su zaslijepljeni zabludama, a ipak sebi laskaju da su u pravu i da su na pogrešnom putu svi koji se ne slažu s njima.
Čovjek kojem se dogodilo ovo veliko čudo nije se upustio ni u kakvu raspravu sa svojim tužiteljima. Jednostavno je odgovorio: „Onaj koji me ozdravi reče mi: Uzmi svoju postelju i hodaj!“ (redak 11)
Kada su Židovi saznali da je Isus iz Nazareta učinio ovo čudo ozdravljenja, otvoreno su Ga pokušali ubiti »što to radi u subotu«. Ovi oholi formalisti bili su toliko gorljivi za svoju tradiciju da su bili spremni prekršiti Božji zakon da bi je obranili.
Isus je smireno odgovorio na njihove optužbe: Ja radim u savršenom skladu s voljom svojega Oca! Ovaj odgovor dao im je novi izgovor da Ga osude. Ubojstvo je bilo u njihovim srcima i samo su tražili pravi izgovor da Mu oduzmu život. Međutim, Isus je uporno potvrđivao svoj pravi položaj. „Sin ne može ništa sam od sebe učiniti, nego samo ono što vidi da čini Otac. Što ovaj čini, to jednako čini i Sin.“ (redak 19)
Bog djeluje preko koga želi i upotrebljava sredstva koja sam odabere, ali se uvijek nađu oni koji obavljaju zadatak kritički raspoloženih farizeja. …
Bog želi da svi vjeruju ne zato što ne postoje mogućnosti za sumnju, već zato što postoje obilni dolazi za vjeru. (Signs of the Times, 8. lipnja 1882.)