“Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti!” (Filipljanima 4,6)
U svakoj obitelji treba postojati određeno vrijeme za jutarnje i večernje bogoslužje. Lijepo je kad roditelji okupe djecu prije doručka da zahvale nebeskom Ocu za Njegovu zaštitu tijekom noći i mole Ga za Njegovu pomoć, vodstvo i brigu tijekom dana. Kada dođe večer, roditelji i djeca ponovno se trebaju okupiti pred Njim i zahvaliti Mu za blagoslove koje su primili tijekom dana.
Bogoslužje treba voditi otac, ili u njegovoj odsutnosti majka, birajući dio Svetog pisma koji je zanimljiv i lako razumljiv. Služba treba biti kratka. Kada se čita dugo poglavlje i upućuju duge molitve, služba postaje zamorna i na kraju se osjeća olakšanje. Bog se sramoti kad trenuci postanu suhoparni i dosadni, kad su tako mučni, tako nezanimljivi da ih se djeca plaše.
Očevi i majke, učinite bogoslužje jako zanimljivim. Nema razloga zašto ti trenuci u danu ne bi bili najugodniji i najradosniji. Malo razmišljanja o njegovoj pripremi pomoći će vam da ga učinite zanimljivim i korisnim. S vremena na vrijeme mijenjajte bogoslužje. Mogu se postavljati pitanja u vezi s dijelom pročitanog Pisma i iznijeti nekoliko ozbiljnih, pravovremenih primjedbi. Može se otpjevati pjesma hvale. Molitva treba biti kratka i određena. Onaj tko vodi, jednostavnim i ozbiljnim riječima u molitvi treba hvaliti Boga za Njegovu dobrotu i moliti Ga za pomoć. Ako okolnosti dopuštaju, neka i djeca čitaju i mole se. …
Svako jutro posvetite sebe i svoju djecu Bogu za taj dan. Nemojte računati na mjesece ili godine; oni nisu vaši. Dan vam je jedan kratak dan. Tijekom tih sati radite za Učitelja kao da je to vaš posljednji dan na zemlji. Izložite Bogu svoje planove da se provedu ili ne provedu, kako će to pokazati Njegova providnost. Prihvatite Njegove planove čak ako njihovo prihvaćanje zahtijeva napuštanje voljenih projekata. Tako će život biti oblikovan sve više i više prema božanskom uzoru, a “Božji mir, koji nadilazi svaki um, čuvat će vaša srca i misli u Kristu Isusu” (Filipljanima 4,7). (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 7, str. 40–42)