“Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe — Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe.” (Postanak 17,7)
Nakon potopa ljudi su se ponovno namnožili na Zemlji, a umnožilo se i bezakonje. … Gospodin je konačno ostavio otvrdnule prijestupnike da idu svojim zlim putovima, ali je izabrao Abrahama iz Šemovog potomstva i proglasio ga čuvarem svojega Zakona za buduće naraštaje. (1BC 1092)
Isti Savez je obnovljen s Abrahamom u obećanju: “Svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.” (Postanak 22,18) Ovo obećanje je upućivalo na Krista. Tako ga je razumio Abraham (vidi Galaćanima 3,8.16), i vjerovao da će Krist oprostiti grijehe. Ovo je bila vjera koja mu je uračunata kao pravednost. Ovaj zavjet s Abrahamom je podupirao autoritet Božjeg Zakona. Gospodin se ukazao Abrahamu i rekao: “Ja sam El Šadaj — Bog Svesilni, mojim hodi putem i neporočan budi.” (Postanak 17,1) Božje svjedočanstvo o njegovom vjernom sluzi bilo je: “Abraham je slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!” (Postanak 25,6) …
Premda je ovaj Savez sklopljen s Adamom i obnovljen s Abrahamom, on nije mogao biti potvrđenim sve do Kristove smrti. On je postojao na temelju Božjeg obećanja od prvog nagovještaja otkupljenja, a prihvaćan je vjerom. Ipak, kad ga je Krist potvrdio, nazvan je novim Savezom. Božji zakon je bio temelj Saveza koji je jednostavno bio dogovor za vraćanje ljudi u sklad s božanskom voljom, stavljajući ih u položaj u kojem mogu slušati Božji Zakon. (Patrijarsi i proroci, str. 303,304)
Kad ljudskim bićima pod Abrahamovim savezom ne bi bilo moguće držati Božje zapovijedi, svaka duša među nama bila bi izgubljena. Savez s Abrahamom je savez milosti! “Milošću ste spašeni!” (Efežanima 2,8) Da li i neposlušna djeca? Ne, samo ona koja su poslušna svim Njegovim zapovijedima! (1BC 1092)
Abrahamova bespogovorna poslušnost jedan je od najistaknutijih primjera vjere i oslanjanja na Boga koji se mogu naći u svetim zapisima. … Upravo takva vjera i takvo povjerenje, koje je pokazao Abraham, potrebni su danas Božjim vjesnicima. (4T 524)