„Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati.“ (Matej 5,8)
„A mudrost koja dolazi odozgo jest prije svega čista.“ (Jakov 3,17) … U Božji grad neće ući ništa što oskvrnjuje. Oni koji jednom budu stanovali u njemu, moraju već ovdje biti čistoga srca. U onome koji uči od Isusa sve više će jačati odbojnost prema nepromišljenom ponašanju, nedoličnim riječima i nepristojnim mislima. Kada Krist prebiva u srcu, misli i ponašanje bit će čisti i oplemenjeni.
Isusove riječi: „Blago onima koji su čista srca“, imaju i dublje značenje. Nije riječ samo o čistom srcu u smislu u kojemu svijet razumije neporočnost, dakle o oslobođenosti od onoga što je puteno i okaljano požudom, nego o čestitosti u skrivenim nakanama i pobudama srca, o oslobođenosti od oholosti i samoljublja, o skromnosti, nesebičnosti, o sličnosti djetetu. …
Oni koji su čista srca, vide Boga na nov i privlačniji način, kao svojega Otkupitelja; i dok promatraju neokaljanost i ljupkost Njegova karaktera, nastoje odražavati Njegov lik. U njemu gledaju Oca koji čezne zagrliti sina pokajnika, a srca im se ispunjavaju neizrecivom radošću. …
Oni koji su čista srca, vide Stvoritelja u djelima Njegove moćne ruke, u ljepoti svega što ispunjava svemir. U Njegovoj pisanoj Riječi čitaju još jasnije izvještaje o objavi Njegovog milosrđa, Njegove dobrote i milosti. Istine skrivene od mudrih i razumnih, otkrivaju se djeci. Ljepota i dragocjenost istine … stalno se otkriva onima koji iskreno poput djece teže saznati i ispuniti Božju volju. …
Tijekom vremena koje im je Bog odredio da provedu na ovome svijetu, oni koji su čistoga srca žive kao da se nalaze u vidljivoj Božjoj nazočnosti. Gledat će Ga licem u lice i u budućem besmrtnom stanju, kao što ga je Adam gledao dok je hodio i razgovarao s Bogom u Edenu. „Sad vidimo u ogledalu nejasno, a onda ćemo licem u lice.“ (1. Korinćanima 13,12) (Misli s Gore blaženstava, str. 27-30)
Preporučujemo:
